Rotirajuće predsjedništvo
Nakon smrti Josipa Broza Tita Jugoslavijom je upravljalo predsjedništvo s rotirajućim predsjednikom. Europska unija je preuzela taj model pa se svakih 6 mjeseci mijenja domaćin predsjedništva.
Josip Broz Tito je umro u svibnju 1980 za što se Jugoslavija pravno pripremila. Već prije njegove smrti stvoreno je predsjedništvo Jugoslavije kojim je on predsjedao. Nakon njegove smrti predstavnik jedne od republika i pokrajina bi na godinu dana bio predsjednik predsjedništva Jugoslavije.
Taj sistem je funkcionirao 10 godina sve do početka raspada Jugoslavije. U skladu s zakonskim procedurama nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj Stjepan Mesić 24 kolovoza 1990 postaje potpredsjednik predsjedništva Jugoslavije.
Njegova nominacija nije bila osporena, ali su se problemi pojavili sljedeće godine. Tada je Stjepan Mesić trebao postati predsjednik predsjedništva Jugoslavije. Tome se bila usprotivila Srbija koja tada kontrolira 4 od 8 glasova u Predsjedništvu (Srbija, Kosovo, Vojvodina, Crna Gora) pa Stjepan Mesić nije 15 svibnja 1991 postao predsjednik predsjedništva.
Normalno ta blokada rezultira političkom krizom i pokušaju nalaska različitih rješenja. Srbija je pored ostalog bila tražila da se Hrvatska odrekne pozicije predsjednika predsjedništva, ali će na kraju pod pritiskom SAD-a popustiti. U skladu s tim Stjepan Mesić će ipak s 45 dana zakašnjenja stupiti na dužnost predsjednika predsjedništva Jugoslavije.
Jugoslavija će bez obzira na to kraj 1991 godine dočekati bez predsjednika predsjedništva i bez premijera pošto će oboje podnijeti ostavke. Ubrzo potom će i sama država biti ukinuta.
Europska unija kao i Jugoslavija ima rotirajuće predsjedništvo na čijem čelu se svakih 6 mjeseci izmjenjuju države. Ime tog rotirajućeg predsjedništva je Europsko Vijeće čijom administracijom trenutačno upravlja Charles Michel. On upravlja administracijom i postizanjem političkih dogovora dok država koja predsjeda izabire tematike.
U skladu s „Ustavom” Europske unije koji regulira rotirajuće predsjedništvo Hrvatska je predsjedala prvu polovicu 2020 godine. Ovdje ćemo samo konstatirati da je Unija uspjela preživjeti naše predsjedanje što možemo klasificirati kao njenu pobjedu.
Tijekom druge polovice sljedeće godine Mađarska će predsjedati s Europskom unijom, a nakon nje bi trebao biti red na Poljskoj. Trenutačno samo najveći radikali osporavaju pravo Poljske na predsjedanje pošto se eurokrati nadaju da će tamošnja vlada izgubiti izbore pa je ona sada nevažna.
Za razliku od Poljske kojoj se parlamentarni izbori nalaze u bliskoj budućnosti u Mađarskoj su oni održani. Na njima je ponovno pobjedila Orbanova stranka što znači da bi on trebao ponovno predsjedati Europskom unijom.
To je scenarij kojom se najvatrenije protive članovi stranaka koji drže veliku većinu mjesta u Europskom parlamentu. Oni se formalno protive Mađarskom predsjedanju zbog njenih „problema s poštivanjem europskih zakona i vrijednosti”. Zbog toga predstavnici Socijalista, Europske pučke stranke i Renew traže da se Mađarskoj zabrani predsjedanje Europskom unijom.
Kao što smo rekli to je formalni razlog, a stvarni biva da bi se tijekom predsjedanja Mađarske trebala formirati nova Europska komisija. To znači da se u doba njenog predsjedanja biraju osobe koje će sjediti u najboljim europskim foteljama i koji će potom upravljati europskim politikama. To dava iznimnu moć Mađarskoj tijekom 2024 i zbog toga su proEU stranke ustale protiv njenog predsjedanja.
Ukratko razlog za protivljenje predsjedanju Mađarske Europskom unijom je identičan ranijem protivljenju Srbije da Hrvatska predsjeda Jugoslavijom. U oba slučaja riječ je o staroj dobroj pohlepi, a ne o humanizmu ili nečem trećem. Nužno je još samo naglasiti da je blokada Srbije bila protuzakonita, a ovo što pokušavaju Europski parlament i Njemačka je protuustavno.