Formiranje modernog svijeta
U duhovnom smislu formiranje modernog svijeta se dogodilo tijekom 6 stoljeća prije Krista. To je bilo vrijeme kada su formirane svete knjige i filozije koje i dan danas njime vladaju.
Naš obilazak svijeta u 6 stoljeću prije Krista započinjemo u Grčkoj gdje započinje doba antičkih mudraca. To je vrijeme kada u Grčkoj živi prvi antički filozof Tales (625-545). Iako je zapamćen kao prvi filozof on je ujedno prvi matematičar i astronom u Europi. Cijela antička Grčka filozofska misao je nastala od Talesa koji je podučavao Anaksimandera, a ovaj potom Anaksimenesa. Nakon Tales ipak će najpoznatiji rani filozof biti Pitagora (582-496) koji se rodio u blizini Talesove Mileta pa se pod njegovim utjecajem formirao.
Nakon ovih grčkih filozofa koji su imali iznimni utjecaj na europsko društva sada prelazimo na Bliski istok. Tamo u 6 stoljeću prije nove ere dolazi do formiranja židovske svete knjige Tore iz koje kasnije nastaje kršćanski Stari zavjet.
U ovoj svetoj knjizi se spominju povjesni događaji Židovskog naroda od osvajanja Kanana pa do Babilonskog služanstva. Sve u svemu govorimo o razdoblju koje traje između 13 stoljeća do 6 stoljeća prije Krista. To je glavni razlog zašto formiranje ove svete knjige smještamo u 6 stoljeće prije Krista.
Praktički istovremeno s formiranje Židovske vjere dolazi do formiranja Zoroastrizma u Perziji. Osnivač ove vjere je bio Zoroaster koji u svojoj tridesetoj godini života postaje prorok nove vjere. Do tog otkrovenja i općeg prihvaćanja nove vjere u jednog Boga dolazi u VI stoljeću prije Krista. Utjecaj židovske vjere na Zoroastrizam i obratno je teško osporiti pošto su oni jedno pored drugog u miru živjeli tisuću godina. Istovremeno postoji i priča koja nam govori da je Zoroaster pored ostalog sreo grčkog filozofa Pitagore što samo ukazuje na isprepletenost prvih mislilaca.
Dok su na taj način bila formirani temelji misli Europe i Bliskog istoka u Indiji je živio Buda iz kojeg nastaje Budizam. Zahvaljujući starim spisima procjenjuje se da je Buda živio između 563 i 480 godine prije Krista. U određenom smislu Budizam koji nastaje iz njegovih učenja predstavlja reakciju na dotadašnji rani Hinduizam.
Hinduizmom je upravljala najviša indijska kasta Brahmani i nitko drugi se nije mogao u njemu uzdignuti. Buda je s druge strane propovjedao asketizam, meditaciju, reinkarnaciju i možemo slobodno reći samokontrolu. To može svaki čovjek bez obzira na kastu kojoj pripada postići pa je realno govoreći bila riječ o revolucionarnoj religiji.
Tijekom prvih stoljeća nakon smrti vjera kojoj je prorok će postati dominantna u Indiji, a potom u Indokini i Dalekom istoku. Budizam će ujedno dovesti do reforme Hinduizma koji će se potom obnoviti pa je sada dominantna religija Indije.
Posljednji veliki mislioc 6 stoljeća prije nove ere kojeg ovdje navodimo je Konfucije (551-479 prije Krista). Njegova misao vodilja biva prije i poslije svega osobno etično ponašanje. On nas podučava da trebamo poštivati legalnu vladu, educirati se i ponašati se moralno. Najjednostavnija definicija njegovog učenja bi bila:
„Moralno ponašanje bez znanja je podložno korupciji, a moralna akcija bez iskrenosti nije istinska pravednost”.
Ta njegova misao vodilja sada već više od 2 tisuće godina predstavlja neku vrstu moralnog kodeksa kineskog društva.
Prije svega povjesničari, a potom i mnogi ostali se pitaju kako biva moguće da su u isto vrijeme živjeli Pitagora, pisci Starog zavjeta, Zoroaster, Buda i Konfucije. Riječ je o slučajnosti na koju nije moguće naći pravilni odgovor.
This post was a joy to read. Your enthusiasm for the subject is infectious and makes learning about it fun.