Prehrambene promjene

  Tijekom posljednjh desetljeća su se dogodile prehrambene promjene na koje se većina nas niti ne obazire. Riječ je o promjenama u industriji proizvodnje hrane s formalnim ciljem širenja na nova tržišta.

  Danas se puno govori o umjetnom, laboratorijskom mesu kojeg elita želi da mi jedemo. Riječ je o mesu čiju proizvodnju potiču vlasnici Microsofta, Google-a i slično, ali koje nikako da zaživi.

  Razlog za to je skupoća proizvodnje ovog mesa i protivljenje stanovnika, potrošača njemu. Zbog toga bez obzira na veliku medijsku kampanju restorani koji su ga prodavali od njega odustaju. Možemo slobodno reći da je to bio korak previše, prebrzo u pokušaju promjene naših prehrambenih navika.

  Za razliku od tog neuspjelog pokušaja radikalne promjene prehrane oni evolucijskog tipa su uspješni. Prvi primjer tog uspjeha predstavlja halal hrana koja je po pitanju nekih proizvoda postala jedina koju možemo kupiti. Trenutačno ako gledamo samo domaće proizvođače otkrivamo da oni rade više od 5 000 halal proizvoda.

  Halal inače na arapskom jeziku znači dopušteno. To znači da su svi proizvodi koji nose ovaj znak dopušteni za korištenje pripadnicima muslimanske zajednice. Ukratko do prije 25 godina nitko nije proizvodio halal hranu u Hrvatskoj dok ju danas svi proizvode. Kada govorimo svi ciljamo na PIK Vrbovec, Podravku i sve druge proizvođače mesa.

  Naša poanta bi bila da se više niti ne obaziremo na halal oznaku hrane. Jednostavno mi smo ju prihvatili i stoga možemo reći da smo nevidljivo promjenili dio prehrambenih navika. To s jedne strane vredi za nas, a s druge još više za zapadnu Europu. Tamo se jedino vode sudske i druge rasprave da li se životinje trebaju omamiti prije ubijanja ili ne. Na kraju je Europski sud „pravde” na iznenađenje svih presudio da se životinja moraju omamiti.

  Druga prehrambena promjena do koje je došlo u Hrvatskoj i Europi je mlijeko bez laktoze. Razlog za to predstavlja evolucija autohtonih stanovnika Europe koji se po minimalnim značajkama razlikuju od drugih. U osnovi se mislilo da odrasli bijelci mogu piti mlijeko zbog protoIndoeuropljana koji počevši od 3200 godina prije Krista počinju osvajati Europu.

  Smatralo se da su oni mogli piti mlijeko, ali tu ideju su razbili novi arheološki dokazi. Oni ukazuju da se tolerancija na laktozu mlijeka počela razvijati u Europi tek tisuću godina prije Krista. Od tog početka do danas smo došli u fazu kada 97% autohtonih stanovnika Skandinavije i 85% Njemaca može piti mlijeko. U ostatku svijeta situacija je obratna pošto samo 20% svjetskih stanovnika može piti mlijeko.

  To dovodi do situacije da korporacije koje proizvode mlijeko i sir ciljaju na njihovu umjetnu proizvodnju. Kada govorimo umjetnu želimo reći da iz mlijeka vade laktozu kako bi njega i sir mogli prodavati u svijetu. Oni ga naravno ne prodaju samo u svijetu, nego i u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Kao primjere ćemo ovdje samo navesti Dukat mlijeko bez laktoze i slično mlijeko bez laktoze Vindije.

  Osim mlijeka u Hrvatskoj se prodaje i sir bez laktoze pa možemo navesti da nam se tiho mjenjaju prehrambene navike. Zagovornici ovih promjena će reći da je mlijeko bez laktoze, iz kojih je maknuta laktoza zdravije kao što govore i za halal hranu. Oni normalno neće nikada reći da se te prehrambene promjene događaju zbog demografske promjene na Zapadu.

  Sve u svemu mi kao potrošači se više ne obaziremo na korištenje halal proizvoda, a uskoro ćemo se prestati obazirati na mlijeko bez laktoze. Riječ je o postepenim promjenama koje većina nas prihvaća jer toga nismo ni svjesni.