Less is more

  Danas se bavimo knjigom „Less is more” ili na hrvatskom „Više je manje”. Riječ je o knjizi ideologa zelenog pokreta, degrowtha Jasona Hickela.

  Mlađe osobe koje čitaju ovu knjigu mogu bez ikakvog problema biti zavedene Hickelovim idejama. Time želimo reći da je knjiga iznimno lijepo napisana s narativom koji govori da nas čeka bliski kraj svijeta. Normalno on nas ako ne poduzmemo drastične mjere štednje, ako ne pokrenemo radikalnu degrowth politiku.

  Knjiga koju navodima ima dva uvoda. Prvi uvod knjige su napisali Kofi Mawuli Klu i Rupert Read iz Extinction Rebellion. U svom uvodu oni davaju punu podršku knjizi koja ukazuje da je „moguće postići ciljevi njihovog pokreta, da oni nisu preradikalni”.

  Drugi uvod kao i ostatak knjige je Jason Hickel. U njoj se kao primjer katastrofe koja se već događa navodi smanjivanje broj kukaca u svijetu za 75 i više posto. Za to smanjivanje kukaca on navodeći primjer Portorika optužuje globalno zagrijavanje. Konkretno on navodi da se tijekom 36 godina broj insekata u džungli Portorika smanjio 98% zbog zagrijavanja otoka za 2 stupnja Celzija.

  Poanta te priče postaje da će ako se planeta zagrije za 2 stupnja doći do globalnog kolapsa insekata. To će za sobom povući životinje koje žive od njih i proizvodnju hrane koja ovisi o insektima.

  Dok za smrt insekata Hickel indirektno optužuje kapitalizam za smanjivanje broja crva koji „oplođuju” zemlju on optužuje industrijsku poljoprivredu. Oranje polja zajedno s korištenjem kemikalija je smanjilo broj crva u plodnoj zemlji za 82%. Ako se nešto radikalno ne promjeni proizvodnja žitarica će za 60 godina nestati i svi ćemo… Identičnu situaciju nalazimo i u svjetskim morima pa stoga Hickel zaključuje da naš svijet jednostavno izumire.

  Nakon završetka bavljenja izumiranjem biljnog i životinjskog svijeta Hickel piše o atmosferskim poremećajima. U tom dijelu nam govori da se zbog globalnog zatopljenja u posljednjih 35 godina udvostručio broj uragana. Po njemu uragani klase 5, znači najjači su se ranije događali jednom u generaciji, a 2017. su dolazili jedan iza drugog (knjiga je iz 2020.).

  Drugi atmosferski poremećaj koji on navodi su razdoblja ekstremno toplog vremena. U nekim državama kao što su Gvatemala i Somalija farmeri migriraju jer im farme zbog ekstremnih toplina propadaju. To čeka i ostatak svijeta dok će zbog globalnog zagrijavanja nestati snjeg na Himalajama. Taj događaj će izazvati katastrofalne suše s lako zamislivim posljedicama.

  Za sve te događaje Jason Hickel prije svega optužuje kapitalizam i njegove potrebe stalnog širenja. Kapitalizam treba svjetske godišnje stope rasta od minimalno 2% i to je problem. Daljnje širenje ne samo da nije moguće nego treba doći do degrowtha, do ukidanja gospodarskog rasta. U cilju očuvanju planete razvijene države bi se trebale svesti na ekonomsku razinu Kenije. Po njemu svi oni političari koji govore da stvarnom zelenom transformacijom neće doći do pada BDP-a lažu.

  Kada govori o prošlosti Hickel voli navoditi da je idealni sustav postojao u Europi tijekom XIV i XV stoljeća. To je bilo doba kada su se stanovnici pobunili protiv feudalaca i ostvarili svoja prava. Riječ je bila o uspješnoj pobuni koja rezultira dizanjem životnog standarda i smanjivanjem iskorištavanja prirode. To razdoblje završava kontrarevolucijom tijekom koje je najpoznatije gušenje velike pobune seljaka 1525. o kojoj i Marx piše. Nakon gušenja te pobune nastaje kapitalizam koji izrabljuje čovjeka i prirodu.

  To je u osnovi narativ ove „biblije” ekološkog pokreta koji stvarno može osvojiti duše mladih, polupismenih ljudi. Oni su druge strane pismeniji lako nalaze rupe, da ne govorimo laži u tom narativu.

  Prva laž je ona o izumiranju insekata zbog globalnog zagrijavanja. Ako oni izumiru zbog njega, tada su izumirali i tijekom ranijih toplih razdoblja, ali ipak nisu izumrli. Time želimo reći da globalno zagrijavanje nema veze s ovom tematikoma što je rupa broj 1 u njegovom narativu.

  Druga rupa tog narativa je ona o oranju koje ubija crve u zemlji. Govorimo da je riječ o rupi pošto se u SAD, Australiji i Europskoj uniji više praktički ne ore. Ujedno se smanjuje korištenje kemikalija tako da se čuva plodna zemlja.

  Treću rupu predstavlja onaj dio koji govori o uraganima izazvanim od zagrijavanja atmosfere. Govoreći o tome da se u odnosu na 80te drastično povećao broj uragana Hickel govori istinu, ali istovremeno ograničava tematiku. U razdoblju 2016-2018. su se dogodila 4 uragana najviše klase, najjača isto kao u razdoblju 1932-1933.

  Četvrtu rupu njegove ideologije koju navodimo je ona o zlatnom dobu XIV i XV stoljeća. Riječ je o razdoblju kuge, crne smrti u Europi koja ubija između 30 i 50% stanovnika. Riječ je bila o pandemiji koja prije svega ubija seljake i obične građane. Ona nije ubila niti kraljeve Engleske, niti Francuske, niti Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, niti careve Bizanta ili turske sultane. Kako se broj seljaka i radnika smanjio za 50% oni su tražili i dobivali veće plaće i niže poreze. Istovremeno je manje seljaka obrađivalo manje zemlje pa su se šume obnovile. To je po ovom ideologu bilo zlatno doba čovječanstva.

Kao posljednju rupu u njegovom narativu od ovoga što smo naveli spomenuti ćemo Somaliju i Gvatemalu. U Somaliji već 35 godina traje građanski rat,a Gvatemalom vladaju bande. To je razlog za iseljavanje, a ne globalno zatopljenje.

  Ukratko ovo što smo naveli je razlika između narativa zagovornika zelene transformacije i realnosti. Složiti ćete se da im je narativ iznimno dobro napisan, dok realnost baš i nije takva.