Američka intervencija u Siriji

  Prije točno 10 godina SAD zajedno s još 9 zapadnih partnera odlučuje započeti vojne operacije u Siriji. Američka intervencija u Siriji će startovati s ciljem pobjede nad Islamskom državom, ali u realnosti rušenja nasljednog predsjednika Sirije.

  Nakon napada u New Yorku 2001. američki predsjednik George Bush mlađi donosi odluke o vojnoj invaziji Afganistana i Iraka. Zajedno s njima on naređuje početak destabilizacije Sirije u cilju rušenja režima Bashara al-Asada.

  Koliko je ta američka destabilizacija utjecala na „ustanak” protiv sirijske vlade 2011. predstavlja pitanje na koji nećemo dobiti odgovor. Riječ je bila o pobunjenicima s ciljem počinjenja genocida, ubojstva svih Kršćana i Alavita u Siriji. Bez obzira na taj cilj oni su imali podršku SAD-a, članica NATO saveza i arapskih monarhija.

  Riječ je o pomoći u oružju i novcu koju SAD pa naređenju Baracka Obame nastavlja slati bez obzira na upozorenja. Riječ je o upozorenjima koja šalje američka vojnoobavještajna služba navodeći da će pobjeda pobunjenika dovesti do anarhije i vlade fundamentalista. Obamina administracija ta upozorenja potpuno ignorira nadajući se čudu, nadajući se porazu Assada i fundamentalista.

  Dok su Islamski fundamentalisti napadali i ubijali po Siriji iz američke perspektive sve je bilo OK. Do promjena u Washingtonu dolazi kada islamistima dosađuju žestoke borbe u Siriji pa 2014. odlučuju dio snaga prebaciti u Irak. U proljeće te godine oni započinju ofenzivu koja 10.06.2014. rezultira osvajanjem drugog najvećeg grada Iraka, Mosula.

  Riječ je o uspjehu koji rezultira potpunim kolapsom vojne strategije Obamine administracije. To dovodi do većeg broja paničnih sastanaka NATO saveza po pitanju pretnje Islamske države. Rezultat svih njih postaje 05.09.2014. dogovor SAD-a, Velike Briitanije, Francuske, Italije, Njemačke, Turske, Poljske, Danske, Kanade i Australije. U dogovoru se govori o podršci snagama koje se bore protiv Islamske države i zračnog bombardiranju snaga ove „države”.

  17 dana nakon postizanja ovog dogovora SAD započinje bombardiranje u Siriji. Riječ je o bombardiranju koje kao prioritetni cilj ima uništavanje Islamske države. Još prije ispunjenja tog cilja američke snage su u različitim incidentima bombardirala sirijske vojne snage. Najneobičniji primjer te vojne intervencije se dogodio 2016. kada SAD bombardira sirijsku bazu pod opsadom Islamske države.

  Pobjeda nad Islamskom državom nije označila povlačenje SAD-a iz Sirije nego početak vojne okupacije. Govorimo o okupaciji prije svega pustinjske trećine Sirije u kojoj se nalaze naftne bušotine. Po riječima Trumpovog ministra vanjskih poslova ova okupacija će biti vremenski neograničena kako bi se sprečila sirijska kontrola sirijskog teritorija.

  U realnosti riječ je o okupaciji kako bi se srušio sirijski režim Bashara al-Asada koji bez te nafte ne može početi obnovu. Osim same okupacije SAD s vremena na vrijeme bombardira Siriju odgovarajući na „iranske ili sirijske provukacije”.

  Iz svega navedenog i nakon stotina tisuća mrtvih možemo slobodno reći da se američki cilj nije promjenio. On je bio i ostao tijekom vladavine 4 američka predsjednika rušenje sirijske vlade. Način na koji će taj cilj biti postignut je potpuno nevažan.

  Sve u svemu SAD se sada već 10 godina protupravno nalazi u Siriji. Govorimo protupravno pošto Sirija nije pozvala SAD da smjesti svoje snage na njenom teritoriju.