Halal i košer

  Pitanje halal i košer hrane je u Europi kontroverzno možemo to slobodno reći od samih početaka koji sežu u 1995 godinu. Od tada kada je prvi put regulirana halal hrana pa do 2009 industrija vezana s njom je dostigla godišnju prodaju od 60 milijardi dolara i nakon toga je nastavila eksplozivno rasti.

  Vremenom su se po pitanju proizvodnje halal i košer hrane pojavili problemi. Oni nisu bili vezani mišljenjem autohtonih stanovnika koji se njoj protive pošto se njih i tako ništa ne pita nego vjerskim interpretacijama kao i zakonima. Glavni europski zakon o ovom pitanju je donesen 23 prosinca 1993 godine i u njegovom članku 5 piše da se životinje moraju omamiti prije klanja da bi se smanjile njihove patnje. Potom se još navodi kako se kod određenih vjerskih obreda ne koristi omamljivanje.

  Bez obzira na ovaj europski zakon koji je stupio na snagu 1994 još 2010 godine on se dobrim dijelom potpuno ignorirao. To je stvorilo situaciju da se po EU podacima tada 34 % ovaca u Irskoj i 54 % u Francuskoj klalo bez omamljivanja opravdavajući su vjerskim ritualima. Kada govorimo o domaćim govedima koje se klalo za halal hranu situacija je bila neuporedivo gora. Dovoljno je reći da se omamljivanje 2010 godine uopće nije primjenjivalo u Italiji kako bi razumjeli stvarnu situaciju u Europskoj uniju.

  Ta situacija nas je dovela do dva desetljeća dugog sukoba zagovornika dobrobiti životinja i zagovornika „tradicionalne” halal hrane. Još 2003 godine je „nevladina” udruga imena „The Farm Animal Welfare Council” koja savjetuje vlade tvrdila „način na koji se proizvodi halal i košer meso nanosi veliku bol životinjima zbog čega se halal i košer hrana moraju zabraniti”. U svojoj izjavi oni su tvrdili kako zaklanoj životinji trebaju 2 minuta da iskrvari tokom kojih ona pati.

  S druge strane Halal Monitoring Committee (HMC) kasnije izlazi s izjavom:„Omamljivanje životinje prije klanja otvara veliku sumnju da li će životinja, meso biti halal jer mnoge od njih mogu biti ubijene omamljivanjem što se posebno odnosi na perad. Pored ostalog omamljivanje onemogućava potpuni izlazak krvi iz životinje… Omamljivanje se u stvarnosti ne provodi kako bi životinje manje patile nego u cilju da mesna industrija brže ubija životinje postižući tako veći profit.”

  Taj sukob ove dvije osnovne koncepcije je na kraju došao do Europskog „suda pravde” zahvaljujući federalnoj Belgiji u kojoj je prvo federalna jedinica Flandrija,a potom 01.09. 2019 i Walonija zabranila klanje životinja bez omamljivanja. Belgija nije bila niti približno prva koja je zabranila ovaj običaj pošto je klanje životinja bez omamljivanja bilo već ranije zabranjeno u Danskoj, Sloveniji i Švedskoj, ali je postao testni slučaj za EU.

  Ovaj belgijski sukob s jedne strane nevladine organizacije za dobrobit životinja GAIA i s druge strane saveza Belgijskog kolektiva protiv islamofobije i židovske zajednice je prethodnih dana konačno završio neočekivanom presudom suda.

  Prvo je savjetnik Europskog „suda pravde” u rujnu 2020 godine proglasio da je zabrana ubijanja životinja za halal hranu bez omamljivanja protivna europskim zakonima, a potom je Europski „sud pravde” presudio da je ona zakonita.

  Veliki broj je prenio ovu presudu riječima da je Sud zabranio halal i košer hranu što predstavlja laž. Sud nije zabranio proizvodnju halal i košer mesa nego samo klanje životinja bez omamljivanja.

5 1 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina