Pandemijski sporazum

  Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) sada već 3 godine neuspješno gura pandemijski sporazum. Riječ je o sporazumu kojemu se protive države, takozvane nevladine organizacije i stanovnici.

  Izbijanje korona pandemije je WHO odlučio iskoristiti za stvaranje novog svjetskog pandemijskog sporazuma. Nakon dužih međudržavnih rasprava, pritisaka i svađa države u prosincu 2021 daruju zeleno svjetlo za početak rada na sporazumu. Podjele po pitanju ovog sporazuma su bile vidljive od prvog dana pošto je Europa navijala da on ima zakonsku snagu čemu se protive SAD, Indija i Brazil.

  Riječ je bila o podjelama koje se vremenom nisu smanjile nego postale još veće. Te podjele su po riječima britanske vlade dovele do iznimnih promjena originalnog prijedloga WHO-a, ali još uvijek ništa nije dogovoreno.

  U osnovi se i zdravstvena industrija protivi dijelovima sporazuma koji pozivaju na darivanje tehnologije. S druge strane države u razvoju ne prihvaćaju niti jedan sporazum u kojem ne dolazi do prenosa tehnologije i to je jedan od problema.

  Takozvane nevladine organizacije se protive ovom sporazumu jer se u njemu ne spominju ljudska prava. Isto tako se one protive verziji sporazuma koja ne prisiljava države da postupaju na određeni način u slučaju pandemije.

  Kako Njemačka vatreno zastupa potpisivanje sporazuma ona se istovremeno bori protiv lažnih vijesti o njemu. Njen državni medij DW je tako više puta ukazivao na lažne vijesti po pitanju pandemijskog sporazuma. Navodeći prvobitnu verziju dokumenta ovaj medij napada lažne vijesti po pitanju njega dok istovremeno sam laže. On laže pošto je kao što smo ranije napisali Velika Britanija izjavila da je prvobitni dokument radikalno promjenjen, pa on sada ništa ne govori.

  Razočaran tim protivljenjem država i stanovnika pandemijskom sporazumu generalni direktor WHO-a je nastupio u javnosti. Tijekom svog govora on optužuje države koje su se ukopale u svojim pozicijima i bezbrojne teorije zavjere koje blokiraju sporazum. U svom nastupu on traži da države odustanu od svojih ukopanih pozicija kako se ne bi dopustilo da ovaj povjesni sporazum propadne.

  Po nama osnovni problem nisu niti teorije zavjere niti državne pozicije nego sam WHO i njegovo funkcioniranje. Za veliki dio današnjih problema i „teorija zavjere” krivicu snose sam WHO i njen generalni direktor Tedros Adhan Ghebreyesus.

  Riječ je o onom istom WHO i Ghebreyesusu koji se u veljači 2020. protivi zatvaranju granica, uvođenju karantena. Po njegovim riječima to zatvaranje granica bi samo pojačalo strah,a imalo bi minimalni utjecaj na zdravstvenu situaciju. On će potom kasno, prekasno promjeniti svoju poziciju. Zbog toga je red postaviti pitanje da li se može vjerovati zdravstvenoj organizaciji kojoj su važnije otvorene granice od zaustavljanja pandemije u nastajanju ?

  Nakon tog debakla WHO se proslavio izjavom da će 3.4 % oboljelih od korone preminuti. 7 mjeseci nakon te izjave oni navode da su malo pretjerali i da je stopa smrtnosti 25 puta niža i iznosi 0.14 %.

  Potom u toj priči kao i puno drugih imamo Billa Gatesa koji de facto od negdje 2005 kontrolira WHO. To u stvarnosti predstavlja jedini razlog zašto su se u cijepljenju protiv korone na Zapadu koristila RNK cjepiva koja nikada prije nisu bila u upotrebi.

  Mogli bi ovdje navesti još puno kritika Svjetske zdravstvene organizacije, ali red je negdje stati. Na kraju se sve svodi na pitanje da li bi bilo pametno povećati prava ove internacionalne organizacije stvaranjem pandemijskog sporazuma ?

  To predstavlja temeljno pitanje, a sve drugo je u stvarnosti nevažno.