Nizozemski izbori

  Ovi izbori u Nizozemskoj kao i oni prethodni nam ponovno i ponovno dokazuju da multikulturalizam predstavlja laž, da na kraju krajeva ljudi najčešće glasuju prema boji koži i prema religioznom usmjerenju.

  Tvorac singapurskog čuda i de facto doživotni diktator Lee Kuan Yew je davno izjavio da u multikulturalnoj državi ne može postojati demokracija jer će tada budisti glasovati za budiste, kršćani za kršćane, muslimani za muslimane… To je on vrlo dobro znao iz vlastitog iskustva pošto u Singapuru budisti čine 32 %, kršćani 20 %, ateisti 16 %, a muslimani 14 % stanovnika. Prije nego što itko odbaci njegovu tvrdnju kao obično blebetanje moramo se svi podsjetiti da je Lee Kuan Yew bio osoba kojoj su američki i kineski predsjednici dolazili po savjet.

  Rezultati ovogodišnjih kao i prošlih izbora u Nizozemskoj nam ukazuju da je Lee Kuan Yew s svojom tvrdnjom bio potpuno u pravu. Prije nego što počnemo govoriti o samom rezultatu izbora nužno je naglasiti da u Nizozemskoj ne postoji kao u Hrvatskoj limit od minimalno nužnih 5 % glasova za osvojiti mjesto u parlamentu. De facto ta granica u Nizozemskoj iznosi 0.67 % što dovodi do potpuno razdrobljenog parlamenta u kojem 17 stranaka samostalno osvaja svoje zastupničke mandate.

  Povjesno gledajući najzanimljivija nam je tamošnja Laburistička stranka koja prije 30 godina napušta borbu za radnička prava i počinje zastupati migrantska i multikulturalistička stajališta. Za to ona biva nagrađivana osvajanjem 20 do 27 % glasova na parlamentarnim izborima između 2003 i 2013 godine, a onda su došla izbori 2017 godine kada dolazi do političkog kolapsa ove stranke koja pada s 24.84 % na samo 5.7 % glasova.

  Jedan od razloga za taj kolaps nalazimo u odluci grupe turskih migranata i njihovih potomaka da osnuju svoju stranku imena Denk pošto laburisti ne zastupaju dovoljno dobro prava migranata. Kako Turci (i Kurdi) u Nizozemskoj čine 2.3 % stanovnika ova stranka je na parlamentarnim izborima 2017 godine osvojila 2.1 % glasova i 3 zastupnička mandata.

  Ta odluka kao i optužbe za rasizma su prouzročile razdor u laburističkoj stranci, a sada na ovim izborima je i stranka Denk dobila svoju dozu istog otrova. Bivša članica ove stranke Sylvana Simons je osnovala vlastitu stranku imena BIJ1 koja se u realnosti bori za prava crnaca u Nizozemskoj. Izborne projekcije nam govore da je ova stranka osvojila dovoljno glasova za 1 zastupnički mandat koji je oduzela stranci Turskih migranata (Denk).

  Od toga što se dogodilo u Nizozemskoj s Laburističkom strankom u Švedskoj strahuje Stranka Centra koju su zbog „rasizma” napustili turski migranti i njihovi potomci nakon čega osnivaju stranku Nyans. Ako gledamo dalje po Europskoj uniji u Belgiji ćemo otkriti postojanje Stranke Islama, a u Bugarskoj DOST kojeg podržava Erdogan.

  Kao što Rimsko Carstvo nije palo u jednom danu nego je trebalo gotovo 100 godina između Gotskog prelaska Dunava i skidanja s vlasti posljednjeg cara u Rimu niti Europska demokracija neće u jednom danu propasti zbog svojih multikulturalnih iluzija. Riječ je o dugoročnom procesu čiji kraj najbolje možemo vidjeti u Nizozemskoj pošto tamo praktički svaka stranka može ući u parlament.

  Jednostavno kao što je Lee Kuan Yew davno izjavio ljudi glasuju po boji kože ili po religijskim uvjerenjima i praktički uvijek glasuju za pripadnike vlastitog „tima”. Državna ideologija, propaganda može usporiti taj razvoj, ali ga nikako ne može zaustaviti koliko god mi vjerovali u suprotno.

  Danas u prije svega u zapadnom svijetu postoje ljudi koji stvarno vjeruju da to nije istina, ali oni prije i poslije svega lažu sami sebe,a posljedice tih laži će ispaštati njihovi potomci.