Nitko ne govori

  Postoji jedna stvar koju govoreći o korupciji u Europskoj uniji nitko ne spominje. To što nitko ne govori je vezanost te korupcije s europskom migrantskom politikom.

  Osnovni primjer zakonite, ali nemoralne europske korupcije predstavlja slučaj Uber. Konkretno riječ je o slučaju europske povjerenice/komesarke Nellie Kross. Ona je u svojstvu „ministrice” Europske unije molila, prijetila članicama da dopuste rad Ubera. Nakon što Kross biva umirovljena nju Uber zapošljava na iznimno visoku dužnost.

  Riječ je o potpuno zakonitom primjeru korupcije pošto ona nije bila „korumpirana”. Drugim riječima za donošenje proUber zakona ona nije dobila novac nego ju je kasnije Uber zaposlio zbog njene “stručnosti”.

  Za normalnog čovjeka, normalnog građanina riječ je o klasičnom primjeru korupcije dok za vlade i tehnokrate nije. Nema veze da li govorimo o Europskoj uniji, SAD, Njemačkoj ili Hrvatskoj potpuno je zakonito nakon napuštanja položaja u vladi preći u korporacije kojima su tvoji zakoni pomogli.

  Sadašnji slućaj korupcije u Europskoj uniji je postao protuzakonit samo zbog gluposti uključenih, konkretno potpredsjednice Europskog parlamenta. Njoj se nije dalo čekati za nagradu nakon napuštanja parlamenta i ona nije prijavila dodatna primanja. Klasični primjer teškog idiotizma.

  S druge strane inteligentniji članovi ove korupcijske afere su sve radili zakonito. Za početak ćemo ovdje navesti bivšu ministricu vanjskih poslova Europske unije Federicu Mogherini. U svojstvo ministrica vanjskih poslova ona je uvijek držala promigrantske, proislamske pozicije samo da bi sada otkrili da je sklopila dogovor s Katarom.

  Konkretno Mogherini je 2015 godine izjavila:

„Islam drži mjesto u Europskoj povijesti, u našoj kulturi, u našoj hrani i što je najvažnije našoj sadašnjosti i budućnosti. Sviđalo se to nama ili ne to je realnost. Kao Europljani mi bi trebali biti ponosni na našu raznolikost. Strah od raznolikosti dolazi zbog slabe, a ne jake kulture”.

  Kasnije je Mogherini bila jedan od tvoraca Globalnog sporazuma za sigurne, redovne i regularne migracije. Riječ je o sporazumu po pitanju kojeg je ona javno osuđivala europske države koji ga odbijaju potpisati i to ponovno i ponovno.

  Na kraju biva otkriveno da je Federica Mogherini sklopila neku vrstu dogovora s Katarom. Sve u svemu nakon napuštanju pozicije ministrice vanjskih poslova Europske unija ona završava u nevladinoj organizaciji koja se našla u centru katarske korupcijske afere. Riječ je o onom Kataru koji financira islamske ekstremiste kako bi vršili pokolje u Siriji, Libiji… u cilju širenja Islama.

  Dok mi ne znamo koliko je novca ona dobila kao dužnosnica nevladine organizacije Fight impunity mi znamo koliko je to dobio povjerenik/komesar za migracije. Mi to znamo pošto je bivši potpredsjednik Europske komisije i komesar za migracije Dimitris Avramopoulos to sam izjavio. On je izjavio da mu NGO kojeg financira Katar mjesečno plaća 5 tisuća eura i da je sve u skladu s zakonom.

  Kao povjerenik/komesar za migracije on je 2017 godine na pitanje da primajući migrante vlade plaćaju političku cijenu (zbog protivljenja stanovnika) odgovorio: „…Istina je da neke vlade ne žele postupati u skladu s zakonskim odredbama i primiti osobe koje trebaju zaštitu. Ipak mi moramo štiti vrijednosti na kojima je Europa izgrađena”.

  Potom je Dimitris točno godinu dana kasnije pozvao medije da pošteno pišu o migrantima jer oni imaju utjecaj na stanovnike. Na kraju ćemo samo spomenuti njegovu osudu Mađarske i Poljske jer odbijaju primati migrante kao i pozicije da se migracije ne mogu zaustaviti.

  Ukratko dva najviša dužnosnika Europske unije zadužena za migracije (2014-19) je kupio Katar kojemu je legitimni cilj širenje Islama.