Afrika
Afrika je kontinent bogat ljudskim resursima i sirovinama. To je odavno uvidjela Kina koja u Afriku za razliku od Europe i SAD investira milijarde.
Te kineske investicije redovno iritiraju Europu čije članice koje su bile kolonijalne sile smatraju ovaj kontinent svojim područjem. Bez obzira na iritaciju iz svjetske političke perspektive nevažna Europa nije u stanju ništa učiniti.
U skladu s tim prošli tjedan je na scenu stupio SAD održavajući Afrički sumit. Osim SAD-a na okupljanju je bilo prisutno 49 afričkih država + Afrička unija. Njima su se pridružile i paradržavne nevladine organizacije kako bi zajedno s državama sklopile partnerstvo.
Službeni razlog za ovo okupljanje je bila rasprava o edukaciji, prehrambenoj i zdravstvenoj sigurnosti. To je bio službeni razlog dok neslužbeni predstavlja natjecanje Kine i SAD za Afriku i njene resurse.
Tako se to tvrdi u američkoj nacionalnoj strategiji za subsaharsku Afriku. Ta strategija puštena u javnost tijekom kolovoza 2022 godine jasno govori:
„SAD zajedno s partnerima u Europi, na Bliskom istoku i Pacifičkoj regiji sve više gledaju Afriku kao integralni dio njihove nacionalne sigurnosti. Oni rade zajedno s SAD-om u cilju napretka visokih standarda, vrijednosno vođenih transparentnih investicija.
Narodna Republika Kina s druge strane želim osporiti internacionalni sistem koji se bazira na pravilima. Ona to radi kako bi unaprijedila svoje uske trgovinske i geopolitičke interese, potkopala transparentnost i otvorenost kao i SAD odnose s Afrikom”.
Tijekom okupljanja SAD je obećao 55 milijardi dolara pomoći o čemu su subsaharske države sigurno mislile „živi bili pa vidjeli”. Tijekom okupljanja predsjednik Biden je po nama učinio pogrešku jer je Afričke državnike podjelio u dvije kategorije. U prvoj kategoriji su bili oni s kojima je imao privatne sastanke, a u drugoj svih ostali.
Odgovarajući na ovaj sastanak SAD-Afrika Kina je izašla s svojom izjavom. U njoj se navodi da je Kina između 2000 i 2020 izgradila 13,000 kilometara željeznica, 100,000 kilometara autocesta, 100 luka i 80 elektrana. Možemo reći da je to bio kineski odgovor na američke priče o vrijednostima, transparentnosti i sličnom.
Sastavni dio zapadne priče o kineskim investicijama predstavlja onaj o bankrotu. Po toj službenoj priči države uzimaju kineske kredite samo da bi potom zbog njih bakrotirale. Kineski paradržavni organi odgovaraju da to nije istina pošto Kina u slučaju financijskih problema pokušava izaći u susret bankrotiranim državama. Na kraju oni navode da je samo 8 od 68 država koje su sklopile dogovore s Kinom u financijskim problemima.
U natjecanju za Afriku SAD i općenito Zapad imaju par prednosti nad Kinom. Tu prednost predstavljaju afrička dijaspora na Zapadu i inspiracija koju Afrika odavno vuče s Zapada. Potom Zapad ima još uvijek prednost u financijskoj i zdravstvenoj industriji kao i obnovljivim izvorima energije. Po pitanju infrastukturnih projekata tu prednost neupitno ima Kina.
Naše mišljenje po ovom pitanju bi bilo da se Zapad treba uozbiljiti ako želi kontrolu, „partnerstvo” s Afrikom. Afričke države su iznimno siromašne i njima su prvo potrebni infrastrukturni projekti za pokretanje ekonomije. Njih kao što smo ranije vidjeli ne zanimaju preskupi obnovljivi izvori energije nego najjeftinija moguća energija za elektrifikaciju država. To predstavlja samo jedan primjer zašto Kina ima uspjeh u Africi dok se Zapad bavi borbom protiv korupcije, vrijednostima i sličnim stvarima.