Neofeudalizam

  Danas mediji vole popularizirati ideju da američki predsjednik Donald Trump. stvara neofeudalni poredak u SAD. Riječ je o duboko problematičnoj poziciji, laži pošto neofeudalizam postoji već par godina.

  Neofeudalizam u određenom smislu nastaje krajem 2020. izborom Bidena za američkog predsjednika. Riječ je bila o izborima na kojima sve društvene mreže i tradicionalni mediji stoje iza jednog predsjedničkog kandidata. Svi oni zajedno glorificiraju Bidena i zabranjuju vijesti koje mu mogu naštetiti. U određenom smislu 2020. je bila Orwelovska 1984. ili kako će drugi reći nulta godina neofeudalizma.

  Visoko rangirani i plaćeni naivci su početkom 2020. optuživali Trumpa za neofeudalizam. U skladu s tim oni su tražili da ga se porazi na izborima kako bi se ukinuo početak neufeudalizma u SAD. Oni su sebi lagali misleći da će oni koji režiraju uspon Bidena odustati od svoje moći.

  Po dijelu zagovornika novog predsjednika sljedeća 2021 je trebala biti nulta godina novog režima. Ona je bila nulta godina pošto nova administracija donosi protubijele zakone pa smo stoga svi čekali kontrarevoluciju.

  Gledajući što se dogodilo u SAD zabrinuti slavni ljevičar Yanis Varoufakis (slika) te 2021. stvara pojam tehnofeudalizam. Riječ je o obliku neofeudalizma u kojom tehnološke, internet korporacije svime upravljaju, a mi svi ostali smo svedeni na kmetove. Yanisa ovdje konkretno navodimo pošto se o njemu može jako puno reći, ali baš nikada da podržava Trumpa.

  Kao što ste sigurno skužili neofeudalizam-tehnofeudalizam nije bio problem 2020., 2021., 2022. i 2023 godine. O njemu kao problemu svi počinju pričati kada Donald Trump radi izborne dogovore s nekadašnjim osnivačima Paypala (Musk i Thiel), a 2024. i vlasnicima Amazona i Facebooka. Drugim riječima priča se u odnosu na 2020. potpuno okrenula pošto su Twitter i Facebook sada podržali Trumpa, a isto čini Amazon zajedno s dijelom tradicionanih medija.

  Zbog toga danas neofeudalizam-tehnofeudalizam u SAD postaje problem koji to ranije nije postojao. To po novonapisanoj priči postaje problem ne zbog bogataša nego zbog najmoćnijih od moćnih. Govorimo da bogataši nisu problem jer je većina njih na izborima glasovala za Harris. Ona je izgubila predsjedničke izbore, ali za nju je glasovala apsolutna većina Amerikanaca koji zarađuju više od 100 000 dolara godišnje.

  U američkom kontekstu neofeudalizam ima dva osnovna obilježja s kojima se svi mogu složiti. Prvo obilježje predstavlja moć tehnoloških korporacija da kontroliraju tko će biti izabran za predsjednika, a tko ne. Drugo obilježje je smanjivanje poreza bogatašima i korporacijama,a zajedno s tim smanjenje socijalne potrošnje.

  Gledajući iz demokratske i gospodarske perspektive režim u kojem multimilijarderi sve kontroliraju je užasan. Na žalost riječ je o režimu kojega se razvojem tehnologije ne može izbjeći. 

   Jedini što Amerikanci mogu je izabrati vrstu neofeudalizma. Na jednoj strani vage se nalazi Trumpov neofeudalizam koji zagovara nacionalnu državu, antiglobalizaciju i zatvorene granice. Na drugoj imamo ljevičarski neofeudalizam koji zagovara otvorene granice, multikulturalizam i globalizaciju. Ako priznamo da se ne možemo vratiti u doba prije interneta to predstavljaju osnovne političke opcije.

  Između te dvije opcije neofeudalizma na slobodnim izborima ili referendumu glasači će uvijek izabrati prvu, Trumpovu opciju. Kako Europska unija nije demokracija nego tehnokracija/autokracija ona naravno izabire drugu opciju.