UN NDC

  Potpisivanjem Pariškog klimatskog sporazuma 2015 godine države su se obvezale pisati UN NDC izvještaje. Riječ je o izvještajima u kojima govore kako će smanjiti ispuštanja stakleničkih plinova kako bi se zaustavilo zagrijavanje planete.

  Pretpostavljamo da skraćenicu UN ne treba objašnjavati dok NDC treba. NDC je skraćenica od Nationally Determined Contribution što možemo prevesti kao Nacionalno određene obveze. U sklopu Ujedinjenih Naroda putem Pariškog klimatskog sporazuma svaka država se obvezala pisati stvarne planove, obveze borbe protiv klimatskih promjena.

  Naglasak je na država, a kako to po ovom pitanju Hrvatska više nije onda njen plan piše Europska unija. Isto vredi za baš sve članice Europske unije pa su 16.10.2023. Španjolska i Europska komisija predali vremenski posljednji UN NDC plan za sve članice Europske unije. Riječ je o danas zastarjelom planu koji treba dobiti svoj update.

  U osnovi sve članice Ujedinjenih naroda su „prisiljene” svakih 5 godina donositi nove planove borbe protiv klimatskih promjena. Riječ je o obvezi koju države vrlo često ignoriraju što imamo prilike vidjeti i ove godine.

  Do krajnjeg roka za predaju planova, do 10.02.2025. samo 13 od 195 članica Ujedinjenih naroda je predalo svoje planove. Te države su: SAD, Brazil, Urugvaj, UAE, Velika Britanija, Singapur, Švicarska, Novi Zealand, Maršalski otoci, Andora, Sveta Lucija, Ekvador i Zimbabwe.

  Ujedno tu trebamo dodati da je američki plan predala Bidenova administracija, dok Trumpova namjerava otkazati Pariški klimatski sporazum. Drugim riječima plan SAD-a ne vredi elektroničke tinte kojom je napisan.

  Jedina važnija svjetska država koja predaje svoj plan borbe protiv klimatskih promjena je Japan. U svom planu predanom 18.02.2025. on obećava smanjivanje ispuštanja stakleničkih plinova do 2040. za 73% u odnosu na 2013 godinu.

  To njegovo obećanje predstavlja klasični primjer možemo slobodno reći prevara u borbi protiv klimatskih promjena. Govorimo o prevarama pošto je svaka država slobodna napisati svoju početnu godinu od koje računa smanjivanje. Velika Britanija tako kao početnu godinu bira 1990., Japan 2013., Brazil 2005., UAE 2019. i slično.

  Između 1990. koju kao početnu uzimaju Velika Britanija i Europska unija i 2019. koju uzima UAE došlo je do velikog porasta ispuštanja stakleničkih plinova. Između 1990. i 2019. Ujedinjeni arapski emirati su više nego utrostručili ispuštanje stakleničkih plinova, a sada ih obećavaju smanjiti za 47%. Drugim riječima po svom planu UAE će 2035. ispuštati oko 80% više stakleničkih plinova nego 1990, dok bi Europska unija trebala ispuštati 80% manje !?

  Ta situacija u osnovi ukazuje na jedan ogromni problem borbe Ujedinjenih naroda protiv klimatskih promjena. Neke države tu borbu vode i za to zajedno s svojim stanovnicima plaćaju ogromnu ekonomsku cijenu, a neke pa baš i ne.

  Druga poanta ove priče je da Hrvatska i formalno nije neovisna država pa ju nitko ništa ne pita.