Naši poduzetnici

  Puno se kod nas priča o našoj državi koja svojom administracijom i porezima guši poduzetnike, a premalo se govori o kvaliteti i sposobnostima tih istih poduzetnika. Ponekad se skromno jednom godišnje to i spomene nakon izlaska Švicarske studije IMD World talent report, a nakon toga sve po starome.

  U skladu s tim kako bi došli do stvarnog pregleda strukturalnog stanja naše ekonomije i njenog razvoja mi smo na Hladna istina usporedili švicarske izvještaje iz 2015 i 2020 godine. Oni nam ukazuju našu stvarno strukturalni situaciju i njene promjene tokom posljednjih 5 godina.

  Za početak nam je ovdje nužno naglasiti kako smo se u izvještaju iz 2015 nalazili na 58 mjestu između 60 država na svijetu pošto su iza nas bili samo Venecuela i Bugarska. Danas se mi nalazimo na 53 mjestu od 63 države što znači da smo napravili lijepi skok napred.

  Taj skok naprijed je negdje bolje vidljiv, a negdje gore pa kada promatramo podatke otkrivamo da smo skočili s 20 na 7 mjestu po pitanju broja učenika po učitelju. To poboljšanje možemo ujedno i kritizirati navodeći manji broj učenika koji kreće u školu, ali to ne bi bilo pošteno pošto se općenita ocjena našeg školstva značajno poboljšala.

  Po pitanju edukacije inžinjera, kompjuteraša, matematike, prirodnih nauka mi smo skočili s 59, predzadnjeg mjesta u svijetu na 20 mjesto. Ovaj enormni skok kao i drugi manji vezani s našim školstvom su nam omogućili napredovanja na ovoj strukturalnoj statistici država.

  S druge strane ono što nas drži na svjetskom dnu su naši gospodarski lideri koje sebe nazivaju menadžerima i poslodavcima. 2015 godine kojom počinjemo ovaj pregled po sposobnostima naših menadžera mi smo bili 58 od 60 država za koje se vode statistike. Danas se nalazimo na 63 mjestu od 63 države po sposobnim menadžerima.

  Ta njihova najveća na svijetu nesposobnost rezultira nemogućnošću privlačenja i zadržavanja talenata pošto nam Švicarci tvrde kako domaći menadžeri i dalju funkcioniraju po maksimi „kilo mozga dvije marke”. Taj njihov općenito govoreći način nehuman, nepoduzetnički način postupanja s radnici rezultira njihovom demotiviranošću za posao tako da su po pitanju motivacije Hrvati u Hrvatskoj pretposljednji u svijetu. Mnogi od njih se pitaju zašto biti motiviran za posao kada se s tobom postupa u najboljem slučaju kao dijelom namještaja ?

  Nastavljajući masakrirati sposobnosti naših menadžera Švicarci su naveli da oni uopće ne ulažu u educiranje svojih djelatnika. Po tom ulaganju u educiranje vlastitih djelatnika Hrvatska se nalazila na posljednjem mjestu u svijetu 2015, a nalazi se na posljednjem mjestu i 2020 godine.

  Kako bi u potpunosti razumjeli ove katastrofalne statističke podatke o našim menadžerima red nam je navesti da bi iznimno pomogli našoj poslovnoj klimi kada bi počeli uvoziti ne filipinske čistačice i građevinske radnike nego menadžere. Menadžeri s Filipana s tako nalaze na 21 mjestu na svijetu, a menadžeri iz Hrvatske na 63 mjestu. Nužno nam je ovdje ponovno naglasiti da Švicarski institut naše menadžere ocjenjuje kao najgore na svijetu što znači da su od njih bolji i menadžeri iz Ukrajine, Jordana, Tajlanda, Kazahstana, Turske…. znači svih onih država koje mi s visoka gledamo.

  Razmislite malo tome kada sljedeći put čitate vijesti o tome kako naši menadžeri traže niže poreze, kako ih državna administracija guši i slično.

  Razmislite isto o tome sljedeći put kada naša vlada smanjuje poreze na osobe s najvišim primanjima u Hrvatskoj i koliko ima gospodarskog smisla ta njena politika.