Migrantska reforma

Europska komisija je ovaj tjedan izašla s prijedlogom zakona migrantske reforme koje bi trebale prihvatiti sve države članice da stupi na snagu. Osnovni cilj te reforme je prisiliti sve članice da primaju ilegalne migrante ili drugim riječima da ilegalni migranti koji se iskrcaju u Grčkoj, Italiji ili Španjolskoj budu podijeljeni po svim EU članicama.

Ta podjela bi realno govoreći bila vršena bez obzira na želje samih migranata i bez obzira na želje država članica da li ih žele ili ne primiti. Najbolji primjer za to protivljenje primanju migranata su nam dale same države članice kada su samo Njemačka, Francuska, Nizozemska i Finska prihvatili primiti migrante iz izgorjelog kampa u Grčkoj. To nam ujedno govori da su 23 članice odbile primiti te migrante. Među državama koje su odbile primiti migrante se po europskim izvorima nalazi i Hrvatska koja je bila najavila njihovo primanje, ali je potom promjenila mišljenje.

U svojoj službenoj objavi povodom prijedloga migrantske reforme Europska komisija je stupila u javnost s bezbroj izjava njenih dužnosti koje su nam pored ostalog ukazale na stvarnu demografsku situaciju u Europi. Švedska po hrvatski povjerenica,a u originalu komesarica za unutrašnje poslove Ylva Johansson (na slici) je u svojoj objavi tako iznijela službene podatke o migraciji u Europsku uniju. Po njenim riječima prošle godine je u Europskoj uniji dozvolu boravka dobilo 2.5 milijuna migranata,a ujedno je njih 700.000 koji su ranije došli dobilo državljanstvo država članica.

Ono što ona nije navela bi bilo da je prošle godine oko 4.8 milijuna građana dobilo državljanstvo Europske unije od čega ga je njih 4.1 milijun dobilo rođenjem, a 0.7 milijuna migracijom. To nam govori da migranti koji su dobili državljanstvo čine 14.5 % svih onih koji su ga dobili u EU.

Druga stvar koja dolazi iz izjave Johansson bi bila da je milijun građana na napustilo Uniju istovremeno kada se u nju doselilo 2.5 milijuna što predstavlja neto primanje od 1.5 milijuna migranata koji su po njenim riječima potrebni Uniju jer mi starimo. Ono što ona ne govori bi bilo da je riječ o demografskom promjeni od 3.5 milijuna stanovnika ili oko 0.7 % sveukupno stanovništva Unije. Milijun građani koji su napustili Uniju su možda bili studenti, možda poslovni ljudi,a možda građani Unije koji su proveli godine živeći u njoj, aklimatizirajući se u njoj. Na mjesto tih građana mi smo dobili nove koji ne znaju život u Uniji i ako smatramo odlaske gubitkom tada stvarna demografska promjene iznosi 3.5 milijuna stanovnika.

U osnovni plan Europske komisije koji moraju potvrditi sve članice da bi stupio na snagu traži da sve države sudjeluju u raspodjeli ilegalnih migranata koji čine samo 140.000 od 2.5 milijuna migranata koji su stigli u Europsku uniji 2019 godine.

Gledajući iz perspektive eurokrata riječ je o stvarno minornom broju migranata oko čega države ne bi trebale stvarati probleme.

Gledajući s druge strane iz perspektive država članica ispravno pitanje bi glasilo da li su one uopće države ako nemaju pravo odlučivati tko će živjeti na njihovom teritoriju ?

Zbog toga ovo na kraju krajeva nije pitanje migranata nego pitanje prava država članica i da li su one uopće države. Eurokrati zagovarajući ukidanje ovog osnovnog prava država koriste emotivne argumente o nužnosti solidarnosti s Italijom, Maltom, Grčkom i Španjolskom, o nužnosti pomoći jadnim ilegalnim migrantima. Oni se pozivaju na bezbroj puta u EU zloupotrebljenu solidarnost izbjegavajući pravne i analitičke argumente.

S druge strane Austrija, Češka, Poljska i Slovačka su već izrazile svoju zabrinutost tim planom dok ga je Mađarska na prvu odbila riječima “Samo Mađari imaju prava odlučivati tko će živjeti u Mađarskoj“.