Kina i zapad

Kina je danas svjetska gospodarska, politička i vojna velesila koju su stvorili zapadnjaci prodajući svoju tehnološk nadmoć za judine škude. Danas kada se još uvijek u ministarstvima Njemačke i SAD nalaze neki od onih koji su zagovarali suradnju s Kinom u osamdesetim i devedesetim godinama 20 stoljeća dolazi do promjene.

Razlog za tu promjenu nema potrebe tražiti u geopolitičkim promjenama iako ih mnogi danas spominju kao glavni razlog, glavnu ispriku. Razlog za nju se nalazi u gubitku profita zapadne gospodarske elite čije kompanije bivaju potiskivane na svjetskom tržištu od strane kineskih kompanija.

“Naša” zapadna elita je danas istovremeno šokirani kineskim gospodarskim uspjesima i ljubavlju prema domovini koji osjećaju Kinezi i njihova elita. Dok im s jedne strane kineske kompanije oduzimaju profite s druge strane domoljublje Kineza ukazuje da zapadna elita koja ne osjeća nikakvo domoljublje živi u svom svijetu potpuno odvojenom od stvarnosti.

Još u doba predsjednika Obame SAD je krenuo putem protekcionizma kako bi se zaštitio od Kine i kako bi vratio svijet u novo doba Hladnog rata. To je bio takozvani TTIP ili punim imenom Transtlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo koje je trebalo povezati gospodarstva Europske unije i SAD u zatvorenu gospodarsku zonu u kojoj vrijedi posebna pravila. Drugi sličan pakt SAD je mislio stvoriti s pacifičkim državama. Njegovo ime je bilo Transpacifičko partnerstvo,a on je trebao vezati države u kojima se nalazi 40 % svjetskog BDP-a u gospodarski savez zatvoren za Kinu. Bez obzira na protivljenja europskih građana TTIP je trebao biti potpisan, ali do promjene dolazi izborom Trumpa za predsjednika.

Američki predsjednik Donald Trump za razliku od svog prethodnika je odlučio da kaže volu vol, a popu pop što je dovelo do početka ozbiljnijeg gospodarskog sukoba s Kinom. U javnosti danas najpoznatije su američke sankcije protiv tvrtke TikTok i Huawei, ali one nisu niti probližno jedine.

Za razliku od SAD koji se nalazi u direktnoj konfrotaciji s Kinom Europska unija je pokušala održati suradnju. Taj pritisak nastavku suradnje dolazi prije svega iz Njemačke koja ostvaraju 206 milijardi eura trgovine s Kinom dok sve ostale članice Europske unije ostvaruju trgovinu vrijednu 354 milijarde eura. Neki će reći da su ti podaci užasni, ali to nije niti približno istina. Užas predstavlja činjenica da od 198 milijardi eura europskog izvoza u Kinu 96 milijardi otpada na Njemačku.

To nam znači da Njemačka sama u Kinu izveze gotovo istu vrijednost proizvoda kao i sve druge članice Europske unije zajedno. Dok trgovinski odnos Njemačke s Kinom iznosi 96 milijardi eura izvoza i 110 milijardi uvoza ona svih ostalih EU članica iznosi 102 milijardi eura izvoza i 252 milijarde uvoza. Riječ je u pravom smislu te riječi katastrofalnom trgovinskom deficitu ostalih EU članica zbog čega oni traže uvođenje zaštite od kineskog uvoza.

Danas velika većina članica Europske unije i SAD zahtjevaju da se poduzmu trgovinske mjere protiv Kine čemu se iz svojih sebičnih razloga Njemačka najvatrenije protivi. Njemačka politika se danas prema Kini temelji na lažnim kritikama ljudskih prava i gospodarskoj suradnji na što Kina odgovora navodnom svoje uvređenošću zbog uplitanja u unutrašnje poslove i nastavkom gospodarske suradnje.

Gdje se nalazi u toj njemačkoj politici europska solidarnost na koju se Berlin voli pozivati kada se govori ili o migrantima ili o korona virusu ili o…… nitko ne zna