Lisenko je živ

  Strogo ideološki nastrojenom SSSR-u tijekom vremena Staljina i Hruščova Trofim Lisenko biva odgovor na mnoga neugodna biološka pitanja. Njegova teorija da je genetika potpuno nevažna biva objeručki prihvaćena od boljševika. Tada je bila prihvaćena od njih,a danas od zapadnih „znanstvenika” pa stoga govorimo Lisenko je živ.

  Priča o Lisenku i eliminaciji sovjetskih genetskih istraživanja je prilično jednostavna. Dok su sovjetski znanstvenici govorili o nasljednjim osobinama koje je otkrio Gregor Mendel Lisenko je govorio da su geni nevažni. Ta teorija o nevažnosti nasljednih osobina se iznimno svidjela Staljinu i potom Hruščovu jer je bila u skladu s komunističkom ideologijom.

  Zbog toga je Staljin prije Drugog svjetskog rata pogubio sovjetske genetičare predvođene Nikolajom Vavilovom. To uništenje genetičara biva proslavljeno 1948 godine govorom koji Trofim Lisenko održava na Lenjinovoj akademiji. Riječ biva o govoru kojeg je Staljin napisao i koji završava riječima „Slava Staljinu vođi progresivne znanosti”.

  Nakon te „znanstvene konferencije” Staljin je zabranio istraživanje genetike i naredio da svi koji se njome bave moraju biti prijavljeni policiji. Pseudoznanstvenik Lisenko će na kraju pasti s vlasti tek nakon smjene Nikite Hruščova krajem 1964 godine.

  U SSSR on je pao s vlasti, ali njegove pseudoznanstvene ideje žive danas na Zapadu. Riječ je o zapadu gdje na primjer genetičari mozga dobiju zabranu rada kada otkriju pogrešne stvari. To se dogodilo s Bruce Lahnom kada je otkrio da je za inteligenciju ljudi djelomično odgovoran gen neandertalaca. Riječ je o ideološki nezgodnom otkriću u doba progresivne znanosti 21 stoljeća.

  Govorimo o progresivnoj znanosti koja isto kao i Lisenko osporava važnost gena. Ona ne osporava postojanje gena nego govori o nužnosti otkrivanja stvarnog utjecaja okoliša na djecu i gene.

  Moderni zagovornici Lisenka optužuju genetičare i tradicionaliste da su biološki esencijalisti. To je naljepnica koju progresisti lijepe svima onima koji tvrde da postoje urođene genetičke razlike između spolova, rasa i slično. Zagovornici progresizma ne vjeruju da su inteligencija, agresivnost, spol, inovativnost urođeni. Oni kao nekadašnji komunisti vjeruju da sve navedeno i puno drugih stvari predstavlja društvenu konstrukciju,a ne gene.

  U doba popularnosti kućnih genetičkih tekstova i sve većih znanstvenih otkrića povezanih s genima povratak Lisenka predstavlja čudo. To predstavlja čudo jer svi znamo da moderne progresivne znanstvene teorija lažne, ali ne smijemo zaboraviti jednu sitnicu. Sovjetski genetičari su znali da Lisenko laže koliko je dug i širok, ali oni su izgubili svoju bitku. Oni su je izgubili jer se njegova „znanstvena teorija” poklapa s ideološkim željama vladajućih.

  Znanost nije stala zbog njegovih pseudoznanstvenih teorija. Ona je bila stala samo u SSSR-u dok se u ostatku svijeta razvijala. To vredi i danas jer zapadne liberalne vlade mogu podržavati jedne i zabranjivati ulaganja u druge znanstvene teorije. Time one samo kopaju sebi rupu jer njihove odluke ne vrijede za na primjer Kinu i Indiju.

  Nametanje nekih znanstvenih teorija kao dogmi predstavlja uvijek put u slijepu ulicu.