Kirgistan

   Kirgistan je kratko vrijeme bio primjer demokracije u bivšoj Sovjetskoj središnjoj Aziji. Već odavno on to nije nego je postao država slučaj u kojoj se unutrašnje revolucije izmjenjuju s mini ratovima.

  U četvrtak 29 travnja 2021 godine došlo je do vojnog sukoba između Kirgistana i Tadžikistana. Prije nego što počnemo o njemu red nam je prvo vratiti se u prošlost ovih država.

  Po formiranju Sovjetske Rusije Boljševici jednostavno nisu znali što učiniti s srednjeazijskim narodima koje su naslijedili od Ruskog carstva. Do 1936 Sovjetski Savez je više puta mijenjao granice, osnivao i ukidao autonomne oblasti tako da do u pravom smislu te riječi političke stabilnosti dolazi tek nakon Staljinovog povlačenja granica.

  Po plodnosti glavno područje Srednje azije je Fergana koju je u svojoj „mudrosti” Staljin odlučio podjeliti između Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana. U toj dolini se tako danas nalaze drugi najveći grad Tadžikistana i Kirgistana zajedno s trećim najvećim gradom Uzbekistana s tim da niti glavni grad Taškent nije tako daleko. Dodatnu specifičnost Kirgistana predstavljaju njegove neprirodne granice pošto se između njegovog južnog i sjevernog dijela nalazi kraj Himalaja koji ga presjeca na dva dijela.

  Iz toga, iz tih umjetno stvorenih granica u plodnoj ravnici s velikim gradovima nije nam teško zamisliti međuetničke sukobe. Do prvih sukoba dolazi kada etnički Kirgizi još u doba SSSR-a počnu s svojim napadima na Uzbeke koji žive u Kirgistanu. Novostvorene države zauzete svojim problemima su od 1991 pa do 2010 godine držale situaciju pod kontrolom, ali tada dolazi do druge Kirgiške revolucije u kojoj je oboren predsjednik Kurmanbek Bakijev.

  Sastavni dio ove revolucije su bile pljačke kao i Kirgiški napadi na preostale Ruse u Kirgistanu, ali i Uzbeke u dolini Fergane. Nikada se neće znati broj Uzbeka koje su Kirgizi pobili 2010 dok se procjenjivalo da je 400.000 njih bilo protjerano iz svojih domova. Do rata između Kirgistana i Uzbekistana na kraju nije došlo samo zbog toga što je diktator Uzbekistana Islam Karimov izjavio da nije riječ uzbečkim državljanima pa ga se to ne tiče.

  U tadašnjim događajima i Hrvatska je odigrala malenu ulogu u smirivanju situacije pošto je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić bio pozvan od strane Ujedinjenih Naroda da pomogne u snižavanju tenzija između tamošnjih naroda i država.

.  Nakon ovih događanja nova previranja u Kirgistanu se trebalo čekati 10 godina pošto „tek” 2020 godine izbija nova revolucija kojom je oboren tamošnji predsjednik. Novi predsjednik tako 28 siječnja 2021 postaje Sadir Japarov čiji cilj postaje proširenje granica Kirgistana.

  Tijekom Staljinovog povlačenja granica 1936 godine namjerno su stvorene 3 tadžikanske eklave unutar Kirgistana kojeg danas postaju nova žarišta sukoba. Novoformirana revolucionarna vlada Kirgistana je tako u ožujku 2021 godine ponudila Tadžikistanu hektare i hektare zemlje u zamjenu za grad Vorukh koji je s svih strana okružen teritorijem Kirgistana. Početkom travnja predsjednik, diktator Tadžikistana Emomali Rahmon je odbio taj prijedlog/zahtjeva/ultimatum što je na kraju dovelo do današnjeg vojnog sukoba.

  BBC kojemu se ako ništa drugo barem nadamo se po ovom pitanju može vjerovati javlja da su u četvrtak 29 travnja 2021 godine ubijene 31 osobe, a njih 10.000 je evakuirano. U svom tekstu oni pišu potpuno neutralno iskrivljavajući realnost odbijajući spomenuti ponudu Kirgistana za teritorij oko kojeg se vode borbe, odbijajući dodijeliti krivicu za rat.

   Što će se dalje događati u Kirgistanu nitko ne može reći, ali svi znamo da ova država može jedino tamo maltretirati Tadžikistan. Uzbekistan i Kazahstan su jednostavno preveliki i prejaki za tako nešto.

0 0 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina