Josip Broz Tito

  Na današnji dan prije 130 godina rodio se Josip Broz Tito. On čak i danas 31 godinu nakon nestanka Jugoslavije ima svoje obožavatelje kao što ih ima Živkov u Bugarskoj ili Honecker u Istočnoj Njemačkoj.

                                      Revolucionar

  Svoju političku karijeru Josip Broz započinje još 1911 godine Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske i Slavonije. U vojsci završava 1913 gdje biva uočen njegov potencijal pa je postavljen na poziciju narednika.

  Na istočnom frontu on biva zarobljen pa je kao zarobljenik dočekao izbijanje ruskih revolucija. U tim revolucionarnim previranjima on će naći svoj životni smisao života pa postaje vatreni komunist.

  Po povratku u Jugoslaviju Tito će se proslaviti na bombaškom procesu 1928 godina kada biva osuđen na 5 godina robije. Njegov odvjetnik na ovom procesu je bio Ivo Politeo koji će nakon Drugog svjetskog rata prvo na sudu braniti nadbiskupa Stepinca, a potom i Đilasa od Titovih optužbi. Na Božić 1934 godine Tito ulazi u Politbiro Komunističke partije Jugoslavije nakon čega odlazi u Moskvu.

  Iz Moskve on se u prosincu 1936 godine vraća u Jugoslaviju nakon čega redovno putuje na relaciji Jugoslavija-Francuska u cilju organiziranja dragovoljaca za Španski građanski rat. Istovremeno u Moskvi bivaju uhićeni i pogubljeni tadašnji generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije Milan Gorkić i njegovi prethodnici (Mališić, Vujović, Marković, Kovaković, Ćopić, Filipović).

                                Partizanski vođa

  Bez obzira na tamošnja uhićenja i pogubljenja 24.08.1938 Tito dolazi u Moskve iz koje se uspjeva živ vratiti u Jugoslaviju. U doba izbijanja travanjskog rata Tito je u Beogradu kojeg napušta uz pomoć dokumenata koje su napravili četnici. Tada on odlazi u šumu iz koje će 3 godini voditi gerilski rat protiv Njemačke, Italije i njihovih jugoslavenskih saveznika.

  Riječ je neupitno bila o junačkoj borbi, ali bez obzira na to partizani, gerilci nisu mogli osloboditi Jugoslaviji. Jednostavno nakon industrijske revolucije niti jedna gerilska vojska nije u stanju više poraziti okupatora.

  Do promjene dolazi nakon prelaska Rumunjske na stranu saveznika i kapitulacije Bugarske u ljeto 1944 godine. Tada sovjetska pojačana 3 Ukrajinska armija zajedno s 1,2 i 4 Bugarskom armijom uz podršku partizana oslobađa Makedoniju, Srbiju i na kraju Beograd. Tim vojnim uspjehom Crvene armije Tito prestaje biti junački gerilski lider i postaje premijer Jugoslavije.

  Nakon oslobađanja Beograda Tito daruje amnestiju svima koji su surađivali s Njemcima. Riječ je bila o nužnom potezu za formiranje Jugoslavenske armije, ali on će imati katastrofalne posljedice po Hrvatsku. Tu amnestiju su u realnosti mogli primiti samo osobe s oslobođenih područja, znači iz Srbije, Makedonije, Crne Gore i Dalmacije. Implikacije po pitanju kasnijih događaja su bile jasne.

Procjenjuje se da je o posljednjim danima rata i nakon kapitulacije Jugoslavenska armija pobila oko 50 tisuća zarobljenih neprijatelja. Navodno Tito to nije htio, ali u stvarnosti riječ je bila o jugoslavenskoj verziji Pokolja u Katinskoj šumi.

                                             Državnik

   Time započinje prvo razdoblje Titove vlasti u Jugoslaviji kada je on bio veći papa od pape ili preciznije veći komunist od Staljina. Najzvučniji svjetski primjer tog njegovog fundamentalizma kojeg su građani već upoznali je bilo obaranja američkih aviona što se niti Staljin nije usudio raditi. U ovom najmračnijem, najiskrenijem dobu njegove vladavine je bio vidljiv i njegov pragmatizam koji će ga kasnije proslaviti.

  Primjer tog pragmatizma nam predstavlja postavljanje Ive Ribara za predsjednika parlamenta Jugoslavije i Vladimira Nazora za predsjednika Hrvatske. Ivo Ribar je ranije bio predsjednik prvog parlamenta Kraljevine SHS čime Tito dokazaje kontinuitet, a Nazor je slavni Hrvatski pisac. Zbog toga bi se moglo reći da mu je Nazor poslužio za legitimitet u Hrvatskoj nakon događaja iz 1945 godine.

  Staljinov pokušaj obaranja Tita 1948 godine dovodi do izlaska na vidjelo sve Titove pragmatičnosti kada se on okreće SAD-u čije avione je ranije obarao. Osim uhićenja simpatizera ili navodnih simpatizera Staljina kraj četrdesetih i početak pedesetih godina obilježava glad u Jugoslaviji. Službena priča govori da je za nju bila odgovorna suša, ali…

   Kako bi se spriječilo umiranje od gladi SAD koji odlučuje podržati Tita počinje slati hranu u Jugoslaviju. Ne samo da su Amerikanci slali hranu nego su je čak po Jugoslaviji izbacivali iz svojih aviona. Tim potezom su od smrti bili spašeni njeni stanovnici i Titov režim. Istovremeno Staljin se bio pomirio s sudbinom i nemogućnošću obaranja Tita pa je pokušao uspostaviti zid neutralnih država između svog bloka i NATO saveza.

  Tek nakon ovih događaja dolazi do gospodarskog procvjeta Jugoslavije. Veliku ulogu u njemu su neupitno imali i Amerikanci koji su na primjer u zamjenu za svoju pomoć zabranili Titu prisiljavanje prisilnu kolektivizaciju zemlje što je do tada provođeno.

   To u određenom, u komunističkom smislu otvaranje ekonomije kojim predsjedava Tito dovodi do jugoslavenskog gospodarskog čuda. Uvjeti za njega bivaju stvoreni reformama u pedesetim godinama dvadesetog stoljeća, dok do gospodarskog poleta dolazi u šesdesetim.

  Usred tog gospodarskog čuda Jugoslavija je 1961 godine imala 220,000 nezaposlenih i njihov broj se povećavao. U cilju rješavanja ovog problema Tito odlučuje svim građanima podjeliti putovnice pa neka idu gdje žele. Rezultat ove politike svi znamo. Već 1971 godine 671.000 Jugoslavena je otišlo na rad u inostranstvo.

  Istovremeno s ovim unutrašnjim događajima Tito je možemo to slobodno reći postao jedan od najpopularnih svjetskih državnika. Svojom politikom nesvrstanosti između zapada i istoka on je jednostavno govoreći postao svjetski lider. Veličina Titovog svjetskog imidža će se najbolje vidjeti na njegovom sprovodu kada dolaze predstavnici gotovo svih država (slika).

  Kako je 1972 godine Tito navršio 80 godina počeo je vršiti svoju posljednju reformu u cilju nastavka funkcioniranja Jugoslavije bez njega. Tako nastaje jugoslavenski ustav iz 1974 godine koji republikama dava široke ovlasti i dovodi do stvaranja jugoslavenskog predsjedništva.

  Novi ustav je osim političkih doveo i do katastrofalnih gospodarskih promjena. Posljednje godine po starom ustavu Jugoslavija je imala uravnoteženu bilancu plaćanja, a javni dug je bio niži od 5 milijardi dolara. U samo 7 godina ovaj javni dug će eksplodirati na 19 milijardi dolara i Jugoslavije će postati bankrotirana država.

  Iako je popularno krivicu na ovaj javni dug prebaciti na federaciju to je najobičnija laž. 80 % javnog duga Jugoslavije je otpadalo na republike,a samo 20 % na federaciju. Jednostavno republičke vođe su se zaduživale za svoje projekte,a federacija, a Tito je to dopuštao. To je ujedno bio njegov posljednji grijeh koji je ostavio svojim potomcima.

  Josip Broz Tito rođen 7 svibnja 1892 godine umire 4 svibnja 1980 dok će država čiji je bio doživotni predsjednik preminuti 11 godina kasnije.

4.5 4 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina