Izraelski puzajući puč

  Prošli mjesec su Europu politički govoreći obilježili nastavak puča u Rumunjskoj i onaj u Njemačkoj. Istovremeno se na Bliskom istoku nastavio izraelski puzajući puč koji ima iste temelje kao i ranije navedeni.

  Temelji sva tri puča se nalaze u odbijanju liberalne multikulturalne elite da prizna demokratski izraženu volju građana. Puč u Njemačkoj se temeljio na odbijanju činjenice da „ekstremna” ljevica i „ekstramna” desnica drže više od trećine glasova u parlamentu. Onaj u Rumunjskoj na odbijanju prihvaćanja izborne pobjede „ekstremno” desnog kandidata.

  Izraelski puzajući puč je u stvarnosti sličan Rumunjskom samo s jednom lokalnom specifičnošću. Tamošnje liberalne stranke priznaju izborni rezultat, ali odbijaju priznati tamošnju „ekstremno” desnu vladu. To je dovelo do ovog puzajućeg puča koji kao nuspojavu ima rat u Gazi.

  Za početak opisa događaja u Izraelu trebamo se vratiti na 13.06.2021. kada velika koalicija u teoriji liberalnih i arapskih stranaka formira vladu. Već 10 mjeseci kasnije ova vlada se pred očima svih raspada. Na parlamentarnim izborima koji se održavaju 01.11.2022. liberali izlaze s izbornom porukom: „glas za nas je glas za Istanbulsku konvenciju”. Odgovor birača na tu poruku Vam nije teško zamisliti.

  Tijekom svoje kratke vladavine u teoriji liberalna vlada se počela pripremati za budućnost. Prvo je 11.10.2021. za šefa sigurnosne službe postavila svog čovjeka, a potom 07.02.2022. isto čini i s državnim odvjetnikom. Zbog izraelskih pravnih specifičnosti nije nikako moguće usporediti snagu našeg državnog odvjetnika i Izraelskog. Naš prema njemu ispadne fikus.

  Odmah nakon formiranja nove „ekstremno” desne vlade Benjamina Netanjahua (29.12.2022.) Izrael su počele potresati masivne demonstracije. Kao jedan od razlog za demonstracije se navodilo da nova vlada neće biti dobra za LGBT osobe, Palestince i siromašne. Po riječima bivšeg liberalnog premijera riječ je o demonstracijama koje treba voditi sve do uličnog rušenja vlade.

  Riječ je bila o puzajućeg državnom udaru koji su direktno podržavale izraelske sigurnosne službe, Bidenova administracija i europske države. Izraelske sigurnosne službe su bile toliko zauzete rušenjem vlastite vlade da nisu vidjeli kako Hamas priprema napad. Dužnosnici Hamas će kasnije sami izjaviti da su sve radili pred očima izraelskih tajnih službe koje nisu reagirale.

  To postaje osnovni razlog zašto je napad Hamas polučio uspjeh. Bez obzira na to „ekstremno” desna vlada nije najurila osobe odgovorne za ovaj debakl nego baš sve radi po propisima. Mi bi rekli da je s tim pretjerala, ali to je naše mišljenje.

  Ukratko vlada je osnovala stručnu, neutralnu komisiju koja je trebala izaći s odgovorima zašto je Hamas 2023. iznenadio Izrael. U izvještaju koji je dovršen krajem veljače se govori da su za debakl 07.10.2023. odgovorni vojska i sigurnosne snage. U skladu s zaključkom izvještaja najviši izraelski vojni dužnosnik, general Halevi podnosi ostavku i 05.03.2025. odlazi u mirovinu.

  Za razliku od njega koji je preuzeo odgovornost za vlastite pogreške šef sigurnosne službe (Shin Bet) kojeg je postavila liberalna vlada odbija podnijeti ostavku. On priznaje da je pogrešio, ali ujedno govori da to nije razlog za ostavku. Po njemu ostavku bi trebala dati i vladu koju on već više od 2 godine pokušava srušiti.

  Zbog toga mu je vlada 20.03.2025. dala otkaz koji stupa na snagu 10.04.2025. Tom otkazu se usprotivila državna tužiteljica koju je isto postavila liberalna vlada. Po njenoj interpretaciji zakona posao državne tužiteljice Izraela je reći kada vlada postupa protuzakonito. Kako po njoj vlada nema pravo najuriti šefa sigurnosne službe koji je odgovoran za sigurnosni debakl ona se tome usprotivila. U odgovoru na to vlada je 22.03.2025. počela proces davanja otkaza državnoj tužiteljici.

   Riječ je o političkoj krizi koju na kraju treba rješavati Izraelski vrhovni sud koji je po vlastitoj presudi živi Ustav. Govorimo o Vrhovnom sudu koji je od početka sudionik puča i koji tvrdi da osobe izabrane na izborima nemaju pravo donositi zakone. Samo Vrhovni sud ima pravo odlučivati koji zakon je dobar, a koji loš.

  Kako se Vrhovni sud od početka nalazi u sukobu s vladom on je suspendirao otkaz šefu sigurnosnih snaga. Odgovarajući na cjelokupnu situaciju vlada izjavljuje da ju nitko ne može prisiljavati raditi s šefom sigurnosnih snaga u kojeg nema povjerenja.

   Što će se dalje događati stvarno nitko ne zna. Ono što znamo je da izraelski izabrani parlament ne može donositi zakone koji se ne sviđaju sucima. Isto tako znamo da demokratski izabrana vlada očito ne može dati otkaze najvišim državnim dužnosnicima čak i kada ih oni neupitno zaslužuju. Da li to Vama liči državni udar ?

  Za kraj red nam je navesti još jednu tamošnju specifičnost. Izraelski šef sigurnosnih službi Ronen Bar (na slici s generalom Halevijem) uživa opću podršku takozvanih nevladinih organizacija. Dokaz toga je njihova tužba da ostane u svojoj fotelji.

  Da li ste ikada ranije čuli da „nevladine” organizacije apsolutno podržavaju šefa neke sigurnosne službe ?