Iznad svega
Današnji tekst možda zvuči kritično, ali u stvarnosti mi podržavamo politiku Njemačka iznad svega dok bi istovremeno volili da postoji i politika Hrvatska iznad svega.
Tijekom posljednjih 150 godina u Europi se gotovo sve promjenilo, ali je jedna stvar ipak ostala ista. To što je ostalo isto je politika Njemačke. Cilj Njemačke u doba Carstva (do 1918.), Hitlera i Helmutha Kohla se nije mijenjao kao niti himna. Taj cilj je bio i ostao formiranje Njemačke Europe,a himna je i dalje ostala Deutschland unter alles.
Prije formiranja Europske unije i eura Njemačka je imala svoju industriju, Francuska svoju, Italija svoju, Velika Britanija svoju… Tijekom sljedećih 20 godina (1999-2019) Velika Britanija gubi 35 % svoje industrije, Španjolska 31, Francuska 29, Italija 17, a Njemačka 0.
Kao razlog za to zadržavanje industrije se hvalila Njemačka efikasnost što je samo djelomično točno. Drugi razlog za taj uspjeh predstavlja cijena energije koju je Njemačka ugovorila s Rusijom. Po američkom državnom mediju ona je uvozila plin po cijenama koje su niže od onih za Poljsku, Italiju, Češku…
Rezultat tog uvoza su bili jeftiniji proizvodi njemačkih tvornica od ostalih u Europi. Sada će neki konstatirati da su i druge države mogle izgraditi plinovode, ali nisu pa sada plaćaju cijenu. To je neistina pošto su prije svega Balkanske države pokušale izgraditi dva različita plinovoda i oba je blokirala Europa/Njemačka. Prvi je bio Južni tok (Rusija-Bugarska), a drugi istočni Mediteran (Izrael-Cipar-Grčka), ali na oba je uložen veto.
Jednostavno Njemačka je radila u vlastitom nacionalnom/gospodarskom interesu i to je bilo to. Danas smo se sjetili ne tako davne prošlosti jer Berlin i dalje radi po svojem i poručuje Europskoj uniji: tko Vas ….
Prvi antieuropski potez Njemačka povlači još 2022., odmah po ruskoj invaziji Ukrajine. Namjesto pozivanja na zajedništvo Europe u podršci Ukrajini ona odlučuje opaliti izvozni porez na plin. To konkretno znači da sve članice Europske unije koje dobivaju plin preko Njemačke moraju ujedno plaćati tamošnju izvoznu carinu.
Svakih nekoliko mjeseci je ta carina bila dizana što početkom 2024. dovodi do pobune članica europskih države protiv Njemačke. Ukratko Češka, Mađarska, Slovačka i Austrija su se ove godine napokon pobunile protiv tog protueuropskog zakona. Dodati ćemo ovdje još samo da je zakon postao uzor Bugarskoj koja ga kopira i udara sličan porez onima koji preko nje uvoze energiju.
To je bio prvi lopovluk Njemačke, a drugi postaje nacionalizacija imovine Gazproma u Njemačkoj. Navode se bezbrojni razlozi za ovaj potez, ali u osnovi stvarni je samo jedan. On je imao najveća podzemna skladišta plina u Njemačkoj,a ona su joj bila potrebna.
Tu nacionalizaciju nitko neće osporavati, ali sljedeći potez možda netko hoće. Krajem prošle godine Njemačka je potpisala dugoročni ugovor o kupovini jeftinog prirodnog plina s Norveškom. Riječ je o ugovor koji traje od 01.01.2024 do 01.01.2034. s mogućim produženjem do 01.01.2039. Tim ugovorom je Njemačka kupila dovoljno plina da zadovolji 1/3 svih svojih industrijskih potreba !?
U osnovi Europska unija se protivi višegodišnjim ugovorima o dobavi plina. Ona se tome protivi, ali to svi lagano ignoriraju. Primjer toga nam daruju Italija i Francuska koji su potpisali ugovore o dostavi skupog LNG plina koji će isteći tek 2053 godine.
Ti ugovori su dali mogućnost Njemačkoj da potpiše puno jeftini svoj što je ona i iskoristila. Pojednostavljeno govoreći kada se Francuska, Italija i Njemačka oko nečega dogovore tada ih Europska unija ne može zaustaviti.
Sve u svemu Njemačka uspješno nastavlja voditi svoju politiku nabave jeftine energije za industriju dok to onemogućava drugima. Svi znamo da postoje pravila za velike i pravila za male i tu ćemo stati s himnom Deutschand unter alles