Eutanazija

  Eutanazija bolje od ičega drugog jasno ukazuje na rupu koji si Zapad kopa. Ona ukazuje jednostavno ukazuje na postojanje kulture smrti u zapadnom svijetu.

  Samo što smo izašli s prevedom govora Giorge Meloni u kojem se ona pita: „ako život teško bolesnog djeteta definiramo kao besmislen, koliko će trebati proći vremena prije nego što definiraju kao besmislen život invalida ili umirovljenika ili bilo koga drugog tko ne odgovara opisu savršenog potrošača ?” došla je vijest o eutanaziji 23 godina stare fizički potpuno zdrave djevojke.

  U svibnju ove godine mi smo smatrali da je Justin Trudeu lice zapadne budućnosti i tu smo se prevarili. Tada smo govorili da on predstavlja budućnost u kojoj nema nacija (zapadnih), gdje se poštuju sva ljudska prava i gdje se invalidi uspavljuju/eutaniziraju.

  Konkretno smo bili obradili kanadski zakon o eutanaziji koji je u originalu napisan da se pomogne smrtno bolesnim osobama. Taj zakon je potom Vrhovni sud izmjenio brišući dio koji govori da samo smrtno bolesne osobe mogu biti eutanizirane. Po sadašnjem kanadskom zakonu više manje sve osobe koje to požele u teoriji mogu biti eutanizirane.

  Rekli smo ovdje u teoriji požele jer su svjedoci tijekom parlamentarne rasprave posvjedočili o načinima na koji se ljude prisiljavanja na „dobrovoljnu” eutanaziju. Konkretni ovogodišnjim primjer takve prisilne eutanazije je žena koja biva na nju prisiljena jer pati od alergije na dim cigareta i kemikalija korištenih za čišćenje.

  Iz Kanade ćemo sada skočiti u Europu gdje je Europski sud za ljudska prava presudio o legalnosti fizički zdrave osobe koja pati od depresije. Tijekom rujna fizički zdrava žena starosti 64 godine je bila zatražila u Belgiji da se nad njom provede eutanazija. Kao razlog za to ona je navela svoju višedesetljetnu depresiju. Samo 7 mjeseci ova žena biva eutanizirana u državnoj bolnici.

  Nakon protesta sina eutanizirane žene Belgija zaključuje da je eutanazija provedena u skladu s tamošnjim zakonima. Protiv ovog rješenja on se žalio Europskom sudu ljudskih prava koji inače potpada pod ingerenciju Vijeća Europe. Ova sud za ljudska prava je u svojom odlukom potvrdio pravnu ispravnost provedene eutanazije.

  Riječ je o presudi koju su mediji počeli prikrivati besramnim laganjem. Belgijski mediji Katolička novinska agencija i drugi su presudu komentirali riječima da je sud presudio protiv Belgije koja je prekršila pravo na život. Sud je u stvarnosti presudio 5:2 da je belgijski zakon o eutanaziji u skladu s ljudskim pravima, a istim omjerom je presudio i po pitanju eutanazije u ovom konkretnom slučaju.

  Protiv Belgije je samo presudio po pitanju procedura nakon eutanazije što biva nevažno za ovu tematiku. To je u stvarnosti nevažno, ali ispadne važno u PR stilu da mediji mogu pričati o ovom sudu i presudi u “pozitivnom” svjetlu.

  Ubrzo po ovoj presudi u Belgiji je provedena eutanazija djevojke stare 23 godine. Ona je službeno patila od depresije, a u realnosti od posttraumatskog stresnog poremećaja. Tijekom terorističkog napada u Belgiji 2016 godine ona nije bila ozljeđena, ali je počela živjeti u strahu zbog pucnjave i masovnog ubojstva kojem je prisustvovala.

  Iz tog psihološkog šoka ona nikada nije izašla pa je sljedećih 7 godina živjela u neprekidnom strahu od novog napada čija će postati žrtva. Iz toga razloga i uz punu podršku roditelja nad ovom 23 godina starom djevojkom je prošli tjedan izvršena eutanazija.

  Neki mediji su otvoreno postavili pitanje da li su nakon eutanazije njeni organi bili presađivani što biva jako dobro pitanje. To nam ukazuje da još uvijek postoje mediji koji postavljaju odgovarajuća pitanja, ali postoji jedan važniji razlog za zapadnu podršku eutanaziji.

  Taj razlog predstavljaju financijaši koji su toliko uvjereni u sebe da sve javno govore. Oni se hvale time koliko novaca država uštedi na osnovu mirovina, lijekova i sličnog koje više neće plaćati za eutanizirane osobe. Po prvom zakonu o eutanaziji Kanada je godišnje štedila 87 milijuna dolara godišnje, a po novome će štediti 149 milijuna dolara !?

  Bilo bi lijepo na kraju da nam netko objasni u čemu se ta zapadna politika državnih ušteda putem eutanazije razlikuje od Hitlerove politike ? Hitler je 1940 počeo voditi politiku likvidacije (eutanazije ?) nekorisnih želudaca koji njegovoj vladi stvaraju nepotrebni trošak.

  Stvarno nas zanima u čemu je razlika modernih politika eutanazije u cilju proračunske uštede i nacističke likvidacije nekorisnih želudaca ?