Energetska autarkija
Formalno govoreći glavni cilj Europske unije je pretvoriti Europu u prvi kontinent na kojemu se ne koriste fosilna goriva. To je formalni cilj dok ako gledamo politike stvarni cilj postaje energetska autarkija.
Autarkija je gospodarski model koji sanja bezbroj država, ali kojeg samo jedna može postići. Riječ je o modelu pri kojemu država sve svoje, baš sve svoje potrebe zadovoljava vlastitom proizvodnjom. To je u feudalno i ranije doba bilo moguće, ali industrijsko nemoguće jer gotovo nitko nema sve sirovine.
Ograničena autarkija je trenutačno državna politika SAD, Indije i Kine, dok potpunu može ostvariti jedino Rusija. Ona to može, ali neće ostvariti jer bi ju ova politika tehnološki unazadila minimalno 2 desetljeća.
Da Europska unija donosi zakone kojima se kažnjava korištenje fosilne energije. Da ona fanatično zagovara smanjivanje ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu zbog čega se zamjerila cijelom svijetu. Ona to sve radi, ali njen cilj u stvarnosti nije prestanak ispuštanja stakleničkih plinova nego energetska autarkija. Njen cilj je da Europska unija prestane uvoziti energiju i da sama zadovoljava sve svoje energetske potrebe.
Za nas u Hrvatskoj neobično zvuči da smo 6 u Europskoj uniji na ljestvici energetski neovisnih članica. Ispred nas su samo Finska, Estonija, Rumunjska, Danska i Švedska dok se daleko iz nalaz Francuska i Njemačka.
Jedan od načina ostvarivanja te energetske neovisnosti, autarkije je po Europskoj komisiji (27.11.2025.) korištenje biomase. U strategiji se navodi korištenje drveća, poljoprivrednih ostataka, trave i slično kako bi se prestala koristiti fosilna goriva za pravljenje plastike, građevinskih materijala, odjeće, obuće…
Riječ je o strategiji koja trenutačno predstavlja najobičnije muljanje pošto je trenutačni cilj EU spaljivanje biomase za proizvodnju energije. To nam govori zakon Europske unije čiji cij je podrška korištenju biomase za proizvodnju alternativne energije.
Tu se javlja osnovni problem koji ukazuje na potpuno licemjerstvo europskih zelenih politika. Riječ je o licemjerstvu pošto se spaljivanjem biomase ispuštaju staklenički plinovi „protiv kojih se EU bori.”
Tijekom svog životnog vijeka hrast vjerojatno povuče iz atmosfere godišnje 25 kg CO2. Tako zarobljen ugljik se pretvara u celulozu koja se sastoji od 50% ugljika i 42% kisika. Spaljivanjem biomase, u ovom slučaju hrasta sav taj ugljik koji je on skupljao godinama, desetljećima se odjednom pusti u atmosferu.
Zbog toga se spaljivanje biomase za stvaranje energije smatra ekološki najprljavijom energijom. Spaljivanjem biomase se u prirodu ispušta više stakleničkih plinova nego spaljivanjem ugljena i gotovo duplo više nego spaljivanjem plina. To je ujedno i razlog zašto Velika Britanija spaljivanjem drveća ispušta više stakleničkih plinova nego spaljivanjem ugljena !?
Sigurno ćete se onda upitati kako Europska unija objašnjava borbu protiv klimatskih promjena i spaljivanje biomase ? Ako se to pitate odgovor bi vas mogao iznenaditi. Europska unija je svjesna tog problema pa spaljivanje biomase u cilju proizvodnje energije ne smješta u energetski sektor. Zbog toga službeno govoreći spaljivanje biomase rezultira s 0 ispuštenih stakleničkih plinova.
Ukratko politika Europske unije je postići energetsku neovisnost,a ne borba ispuštanja stakleničkih plinova. Ta borba predstavlja samo nuspojavu glavne europske energetske strategije.