Djeca izbjeglice bez pratnje
Hrvatski premijer Andrej Plenković je jučer izašao izjavom kako nitko razuman ne može biti protiv primanja djece izbjeglica bez roditelja i u skladu s tim najavio da će Hrvatska primiti dio te djece zajedno s drugim članicama Europske unije. Ubrzo po toj najavi naši mediji su bili preplavljeni slikama malene djece koje su njihovi roditelji potpuno neodgovorno odveli na put u Europu.
Novi list je tu izjavu premijera popratio slikom malenog djeteta , a slično tome su napravili i drugi mediji kao na primjer Tportal i Index. Osnovni problem sa tim pristupom bi bio da je on propagandistički jer sva djeca prikazana na slikama nemaju dovoljno godina da prođu put iz Afganistana ili Pakistana do Grčke. Oni koji trebaju doći u Hrvatsku imaju minimalno 10 godina više od onih na tim slikama.
Kada se maknemo od propagande i pređemo u realnost prvo pitanje bi glasilo kako ćemo klasificirati tko je djete, a tko odrastao. Iranski državljani postanu punoljetni kada navrše 15 godina,a identična situacija je i u Jemenu. Palestinci postanu punoljetni s 16 godina što vrijedi i za djevojke/žene u Pakistanu. Znači državljani Irana, Jemena, Palestine zajedno s ženama iz Pakistana su punoljetni s navršenih 16 godina, pa stoga više nisu djeca bez obzira na europske zakone pošto se punoljetnost utvrđuje na osnovu države iz koje potičeš.
Sada kada smo zaključili kada netko prestaje biti djete i postaje odrasla osoba red je podsjetiti se na rezoluciju Vijeća Europske unije iz 1997 godine koja je zakon za sve članice Unije. Ovom rezolucijom se zahtjeva da svi maloljetni migranti bez pratnje koji traže azil moraju prikazati dokument kojim dokazuju koliko imaju godina. U slučaju ako takav dokument ne postoji države mogu provesti medicinske testove kako bi se utvrdilo koliko godina ima potencijalni azilant. To nam ujedno govori da je još tokom devedesetih godina dvadesetog stoljeća Europskoj uniji postalo jasno da veliki broj migranata lažira podatke o svom rođenju.
Vrativši se u sadašnjost red je podsjetiti se kako su završile medicinske pretrage kojima su utvrđivala starost migranata. Tokom 2017 godine Švedska je izvršila 10.000 takvih medicinskih pretraga i samo 15 % onih na kojima je vršena ta pretraga su stvarno bili maloljetni. Ti migranti koji lažiraju svoju dob na kraju predstavljaju samo dio problema što nam dokazuje francuski primjer Adama S. koji je bio stigao u Francusku iz Gvineje 2016 godine tražeći azil i tvrdeći da ima 15 godina. Medicinsko testiranje je potvrdilo da je Adama lagao i da on ima minimalno 20, a maksimalno 30 godina što je trebalo rezultirati oduzimanjem svih njegovih beneficija. Tada na scenu nastupaju organizacije za podršku migrantima koji ovaj slučaj guraju do najvišeg francuskog suda koji 2019 presuđuje protiv ovog migranta tvrdeći da država ima pravo na vršenje medicinskog testiranja migranata koji tvrde da imaju manje od 18 godina.
Europska komisija svjesna tih migrantskih prevara je najavila prije preuzimanja djece migranata bez roditelja iz Grčke da će vršiti provjere da li je stvarno riječ o djeci ili odraslima, ali pitanje je koliko tome možemo vjerovati. Bez obzira na te provjere i sve drugo red nam je još naglasiti da će osim Hrvatske tu „djecu” primiti još jedino zapadne članice Njemačka, Francuska, Luksemburg i Finska što nas i ne treba čuditi ako znamo da je Hrvatska najposlušnija istočnoeuropska članica EU.
Na kraju je još važno naglasiti kako je Andrej Plenković u pravu kada tvrdi da nitko normalan neće biti protiv primanja djece izbjeglica bez roditelja. Nitko razuman neće biti protiv toga ako ta djeca izgledaju kao ona u slici Novog lista,a ne kao Adama S. u Francuskoj.