Diskriminacija u britanskim filmovima i serijama

Među građanima Hrvatske nekada su bile iznimno popularne televizijske serije koje su se proizvodile u Velikoj Britaniji. Svi se danas sjećamo njihovih iznimno popularnih serijala kao na primjer Da ministre, Mućke, Allo Allo, Crna Guja koji se po ne znamo koji put ponovno repriziraju na našim televizijskim kanalima. Na žalost to vrijeme inovativnosti britanske televizije je danas daleko iza nas tako da je sada već neko vrijeme prioritet postala promocija raznolikosti na uštrb kvalitete proizvedenog programa. Ništa bolje tu poantu ne dokazuje od crtanog filma napravljenog od strane BBC-ja u kojemu je glavni lik crni rimski general (na slici) koji u stvarnosti nikada nije postojao.

Najbolji primjer tog forsiranja raznolikosti na uštrb kvalitete u britanskoj produkciji filmova i serija nam daruju pravila za dodjelu britanskog oskara, BAFTA nagrade. Po tim pravilima film ili serija koja se natječe za nagradu mora imati vrlo raznolike glumce kako bi oni predstavljali različite nacionalne, seksualne i vjerske grupe koje žive u Velikoj Britaniji. Time će se po riječima Britanske Akademije za Film Televiziju i Umjetnost postići da filmovi i serije koji se natječaju za nagradu predstavljaju sveukupno britansko stanovništvo.

U cilju dodatne promocije raznolikosti u Velikoj Britaniji je osnovan Creative Diversity Network čiji izvještaj o promoviranju raznolikosti predstavlja razlog za današnji tekst. Po podacima ovog udruženja zastupljenost raznih skupina u britanskim programima u razdoblju 2018-2019 godina je bila ovakva:

Čak i kada bi uzeli podatke o udjelu u stanovništvu kao istinite ispalo bi da se borba za ravnopravnost manjina pretvorilo u rasizam usmjeren protiv većinski bijelog, heteroseksualnog stanovništva. To ovdje tvrdimo pošto po službenim podacima udruženja za promociju manjina pripadnici LGBT zajednice + Crnci i Azijati se pojavljuju u programima minimalno dva češće nego što ih ima u stanovništvu.

Za razliku od ovih podataka koje koristi CDN po službenim britanskim podacima točan udio pripadnika LGB zajednice u Velikoj Britaniji nije 6.4 nego 2.2 % što znači da su pripadnici ove zajednice gotovo 600 % više prikazani na filmu i u britanskim serijalima nego što ih ima u stvarnosti. Red je ipak da budemo pošteni prema CDN pa da priznamo da su oni prava nevinašca ako ih usporedimo s BBC-om koji tvrdi da pripadnici LGBT zajednice čine 33 % stanovništva starosti između 16 i 22 godine kao i 12 % onih starijih od 55 godina. Netko bi mogao gledajući ove podatke reći da se tom televizijskom i filmskom promocijom želi promjeniti seksualna orjentacija Britanaca….

Osim heteroseksualnih bjelaca koji su neupitno diskriminirani na britanskim filmskim i televizijskim produkcijama tu se po očekivanju nalaze starije osobe i invalidi što je s jedne strane očekivano dok s druge strane svakoj organizaciji koja se bori protiv diskriminacije ove skupine populacije bi trebale biti identično važne kao i svake druge. To je samo još jedan dokaz da se u britanskim medijima ne vodi borba protiv diskriminacije nego borba za diskriminaciju tamošnjeg još uvijek većinskog stanovništva.