Demokracija i jednoumlje

  Demokracija i jednoumlje su dva različita svijeta,a situacija u Afganistanu je pojasnila u koji mi spadamo. To ćemo otkriti promatrajući izjave političara iz Njemačke i Hrvatske po pitanju migranata iz Afganistana su nakon kolapsa tamošnje okupacione vlade postali “politički” problem. 

  U određenom smislu Njemačko ministarstvo obrane govoreći o Afganistancima koji su radili za njih je bilo brutalno iskreno. Ono je izjavilo:„pa nismo ih mi prisilili da rade za nas”. Izjava je bila 100 % istinita iako ona stvara političke probleme po pitanju kasnijeg nalaska novih saveznika.

  Držeći se dalje Njemačke red nam je govoriti o tamošnjoj situaciji po ovom pitanju. Njihova državna medijska kuća je zatražila da se prime Afganistanci koji su za nju radili tijekom posljednja 2 desetljeća. Kako će na to biti odgovoreno još uvijek ne znamo !?

  Kako se trenutačno Njemačka nalazi u izbornoj kampanji ovo pitanje je postalo vrući politički krumpir. Na njemu praktički sve stranke pokušavaju zaraditi ili ništa drugo ne izgubiti političke bodove.

  Kancelarka Angela Merkel je povodom ovog izjavila: „Mi moramo pomoći državama Afganistanske regije da prime migrante ako oni dođu”. Bez obzira na te riječi ona će po očekivanju narediti da se dovezu Afganistanci u Njemačku !? 

   Predsjednik CDU stranke i kandidat za kancelara Armin Laschet je izjavio da se 2015 ne smije ponoviti. Slično je izjavila i Alice Weidel, predsjednica AFD grupe u parlamentu riječima:”Pravim izbjeglicama trebamo pomoći u njihovoj regiji ako je to moguće. 2015 se ne smije ponoviti”.

  Praktički iste linije se drži i Olaf Scholz kandidat SPD-a za kancelara. On tvrdi da se izbjeglice iz Afganistana trebaju smjestiti u Turskoj, Pakistanu, Iraku i Iranu. Predstavnik FDP je s druge strane govorio o moralnoj sramoti Njemačke koja je napustila svoje zaposlenike u Afganistanu. Potom je naveo da Europa i Njemačka nemaju dužnosti uzeti sve izbjeglice svijeta.

  Za kraj ćemo spomenuti i stranku Zelenih koja želi primiti sve svjetske izbjeglice. Annalena Baerbock, njihova kandidatkinja za kancelarku je izjavila:”Njemačka treba raditi s SAD, Kanadom i europskih državama koje žele primiti Afganistance na njihovom primanju”.

  U Hrvatskoj imamo potpuno drugačiju političku situaciju. Dok se 4/5 stranka po broju zastupnika u parlamentu Njemačke javno protive primanju Afganistanaca u Hrvatskoj imamo jednoumlje. Kod nas stranke koje drže zastupničke mjesta podržavaju primanje Afganistanaca.

  Za početak je tu bio GLAS koji zahtjeva da Europska unija i Hrvatska budu aktivniji u primanju izbjeglica iz Afganistana. Potom imamo politički puno važniju stranku Možemo. Ona tvrdi: „Najmanje što možemo učiniti je pružiti zaštitu izbjeglicama”.

  Nakon njih poziv na primanje izbjeglica je uputila i najveća opoziciona stranka, SDP. Ona tvrdi da je Hrvatska uvijek bila spremna pokazati solidarnost pa je treba pokazati i sada. Pošto smo sudjelovali u tamošnjem ratu Hrvatska bi trebala primiti izbjeglice iz Afganistana.

  Potom na ovoj liniji imamo i vladajući HDZ koji na sjednici 18.08.2021 donosi odluku o primanju izbjeglica. Andrej Plenković predsjednik vlade i HDZ-a je izjavio:”Želja Hrvatske je da u prvoj fazi primimo 20 osoba koje su u Afganistanu radile dok smo mi bili tamo”. Po pitanju ovoga nećemo spominjati u stvarnosti stotine migranata koje Plenković želi dovesti nego drugu stvar.

  Ako se Plenković poziva na ono Hrvatska to sam ja, onda je on u pravu. S druge strane ako Hrvatsku predstavljaju njeni građani tada je on rekao neistinu. Rekao je neistinu pošto je većina Hrvata bila uvijek protiv primanja migranata, pa je protiv i danas !?

  Red je sada za kraj da spomenemo i Suvereniste koji su nas iznenadili podrškom primanju Afganistanaca. Oni podržavaju ideju vlade da se prime Afganistanci koji su radili za našu vojsku. Što su Suverenisti odlučili postići s ovom izjavom stvarno ne razumijemo.

  Ukratko iz ovih pozicija stranaka možemo zaključiti da u Njemačkoj postoji određena vrsta demokracije. S druge strane u Hrvatskoj sve stranke zauzimaju identična gledišta pa možemo slobodno reći da živimo u jednoumlju.

  Sada na kraju teksta red nam je da se vratimo na početak. Kao što smo rekli ministarstvo obrane Njemačke se protivi primanju Afganistanaca koji su radili za njih. Oni se protiv jer znaju da su ti Afganistanci radili za njih zbog odličnih plaća,a ne iz uvjerenja. Njemačke sigurnosne službe vrlo dobro znaju da 99 % Afganistanaca podržava šerijat. Potom oni znaju da 85 % Afganistanaca podržava smrtnu kaznu za preljub, 84 % zahtjeva da svi zakoni budu u skladu šerijatskim pravom… Ukratko sigurnosne službe jako dobro znaju da oni predstavljaju sigurnosni rizik za razliku od političara-humanista.