Velika oružana pljačka
Kada govorimo o oružanim pljačkama pod utjecajem filmova mi najčešće mislimo na osobe koje uz pomoć pištolja ili kalašnjikova pljačkaju banku. Nama jednostavno ne pada na pamet velika oružana pljačka u kojoj jedna država otvoreno krade resurse druge.
Rat u Siriji ili preciznije zapadna vojna intervecija u Siriji je startovala 2011 godine i do dan danas nije završila. U ovom sukobu je Hrvatska od prvog dana slijepo provodila politiku Zapada protiv Sirije bez obzira na enormne štete koje pri tome trpi.
Glavna od tih pretrpljenih šteta biva odluka Zorana Milanovića o odustajanju od naftnih polja u Siriji. Riječ je o naftnim poljima „naše” naftne kompanije koja su napuštena odlukom premijera Zorana Milanovića 23 veljače 2012 godine. Tadašnja vladina politika je pojednostavljeno glasila Bashar al Assad će biti oboren, a nova vlada će vratiti „naša” naftna polja.
To se nije dogodilo po zapadnom scenariju o postavljaju islamskim fundamentalista na vlast u Damasku pa je Hrvatska samo povećala svoje napore. Time želimo reći da je Hrvatska potom počela masovno naoružavati islamske fundamentaliste koji su na Zapadu predstavljani kao demokratska opoziciji. Sve u svemu zbog te politike Hrvatska je izgubila naftna polja vrijedna 23 milijarde dolara uz pomoć kojih danas preživljavaju Damask i Sirija. Tako smo se mi ponovno kao posljednji idioti odrekli svoje imovine za više zapadne ciljeve.
Ta naftna polja su ujedno danas praktički jedina naftna polja u Siriji koja se nalaze pod kontrolom vlade. Sva ostala naftna polja se nalaze na istoku Sirije pod vojnom okupacijom SAD-a koji strogo pravno nije u ratu s Sirijom.
Posljednjih godina cijeli svijet govori o toj okupaciji naftnih polja i njihovoj američkoj oružanoj pljački. O tome govore Indija, Kina, a čak se pojavljuju i pojedinačni glasova iz SAD-a. Primjer tih američkih glasova o najvećoj oružanoj pljački nam daruje Washington institute koji u osnovnim crtama govori kako se ona provodi.
Tijekom rata u Siriji američki vojnici su zajedno s lokalnim pomoćnicima okupirali naftna polja u istočnoj Siriji. Nakon te okupacije pitanje je bilo što učiniti s tamošnjom naftom ? Prvi dio odgovora biva odluka administracije Donalda Trumpa da ta nafta koja se nalazi na području Sirije ne pripada vladi Sirije. Ta odluka nije otvorila pitanje kome ta nafta onda pripada nego tko će njome upravljati ?
Kako bi ovo pitanje bilo rješeno u SAD-u je osnovana kompanija Delta Crescent kako bi upravljala sirijskom naftom. Osnivači te kompanije su bivši američki veleposlanik, bivši američki časnik specijalnih snaga i bivši direktor naftne kompanije. Sve u svemu sada ta kompanija upravlja sirijskim naftnim poljima koje „štiti” američka vojska. Nužno je ovdje biti iznimno jasan i navesti da se američka vojska nalazi u Siriji samo „kako bi zaštitila naftu” !?
Indijski mediji nam s druge strane navode da SAD dnevno krade 66 tisuća barela nafte. Oni se pri tome pozivaju na službene sirijske podatke koji govore da je sirijska naftna industrija izgubila 105 milijardi dolara zbog ove američke pljačke.
Kineski državni mediji su puno krvoločniji po ovom pitanju. Oni nam pozivajući se na ovo situaciju navode da je SAD pljačkaš koji ne nosi masku. Navodeći to oni vole spominjati da je 80 % naftne proizvodnje u Siriji 2022 godine opljačkao SAD. Potom o tom pljačkaškom pohodu najmoćnije svjetske demokracije oni navode zaplijenu imovine Venecuelanske naftne korporacije.
Ti komentari Kine i Indije o pljački Sirije imaju neupitne efekat na države Latinske amerike, Azije i Afrike pa je stoga trebalo na njih odgovoriti. Jedan od odgovora na te optužbe nam je dala verzija faktograf koja pokriva Aziju.
U tekstu imena „Da li SAD krade naftu iz Sirije kao što Kina tvrdi ?” oni pokušavaju pobiti neupitne činjenice. Za početak navode da vjerodostojni izvori (CNN ???) govore da SAD uzima naftu iz Sirije protivno željama sirijske vlade. Potom se dalje navodi da se trenutačno profit od te nafte može koristiti samo za nevladine organizacije aktivne u Siriji. Iz tog razloga je azijski „faktograf” proglasio vijest o pljački sirijske naftne neistinitom.
Inače za kraj nam je red spomenuti da se „faktograf” koji citiramo nalazi u vlasništvo SAD-a čime je sve rečeno.