Uvijek isto

U svom govoru o stanju Unije predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je uspjela dokazati da se u Europskoj komisiji baš ništa nije promjenilo. Namjesto da rješava protuustavni način rada dijela europskih institucija ona koristi korona virus pandemiju za jačanje ovlasti Europske unije i slabljenje ovlasti država članica.

Kao što svi znamo 2009 godine je bilo došlo do izbijanja eurokrize koja je skoro bila dovela do grčkog i talijanskog napuštanje eurozone. Odgovor na grešku u dizajnu eurozone koja je skoro dovela do njenog kolapsa je bio jačanje europskih institucija na uštrb države stvaranjem Europskog fiskalnog pakta.

Te 2012 godine doneseni Europski fiskalni pakt ultimativno zahtjeva od svih država da imaju uravnoteženi proračun ili proračun u plusu. U slučaju ako države imaju proračun u pretjeranom minusu ili je javni dug previsok onda dolazi do automatske korekcije državne potrošnje. Kritičari ovaj su ovaj fiskalni pakt nazvali vječitom politikom štednje, uništavanja radnih mjesta. S druge strane Angela Merkel je o Europskom fiskalnom paktu izjavila “Kočnice javnog duga će trajati zauvijek. Neće ih biti moguće ukinuti pomoću parlamentarne većine” čime je ujedno bila rekla svoje mišljenje o demokracije.

Dodatnu zanimljivost ovom ukidanju demokracije i prava država daje što je Europski fiskalni pakt protivan europskom ustavu pa on nije obuhvaćen europskim pravilima. U skladu s tim ovaj pakt predstavlja međudržavni dogovor između članica za čije pridržavanje je odgovoran Europski sud pravde što je protuzakonito. Posao Europskog suda “pravde” je interpretacija europskih zakona, a ne sporazuma između različitih država kao što je Fiskalni pakt.

Time nisu niti približno rješeni protuzakoniti dijelovi ovog plana, ove krpice za “spas eurozone” po kojemu danas svi živimo. Tekst Europskog fiskalnog pakta jasno navodi da on mora biti dodan u Europski ustav, Lisabonski ugovor do 01.01.2018 godine, ali to se nije bilo dogodilo pa treba biti neupitno da je ova centralizacija moći Europske unije 2012 godine provedena protuzakonito i protuustavno (europska vladavina prava ??).

Govoreći o sadašnjosti i govoru predsjednice Europske komisije važno nam je podsjetiti se kako je Europski parlament u srpnju 2020,a sada u svom govoru i predsjednica Europske komisije navedena nužnost daljnje centralizacije Unije. Kao što je kriza eurozone poslužila za protuzakonito jačanje fiskalne kontrole nad članicama sada će zdravstvena kriza poslužiti za jačanje europske zdravstvene kontrole nad članicama. Kako će to biti izvršeno danas još ne možemo reći, ali postoje jasne smjernice pošto je Ursula von der Leyen u svom govoru navela da će se trebati regulirati zdravstvene kompetencije između država članica i Europske unije.

Nužno nam je ovdje isto naglasiti kako strateški cilj Europske komisije u  smanjivanju prava država po pitanju zdravstva nije novi i da on traje već 6 godina. Taj proces je započeo još u lipnju 2014 godine kada Europska komisija potpisuje protokol zajedničke nabave. Iz njene perspektive ta zajednička nabava dovodi do niže cijene, ali iz cinične perspektive rekli bi da centriranje nabave u Briselu dovodi i do centriranja korupcije u Briselu.

Sve u svemu tokom svog govora Ursula von der Leyen je uspjela dokazati da se u Europskoj uniji baš ništa nije promjenilo. Da je ona imala isti cilj 1985, 1993, 2009, a da ima isti cilj i 2020 godine koji se zove daljnja centralizacija