Sveta Pulherija
Sveta Pulherija je bila unuka cara Teodozija I, regent svog brata Teodozija II i jedna od najutjecajnih crkvenih osoba V stoljeća. Zbog njenog utjecaja na razvoj crkvene misli Pulherija je svetica Katoličke i Pravoslavne crkve.
Ova rimska princeza se rodila 19.01.399. u doba vladavine cara Arkadija. Reći vladavine za njenog oca bi ipak bilo malo previše jer su cijelih 12 godina državom upravljali drugi. Samom državom su upravljali carevi trenutačni ljubimci koji bi brzo gubili glavu i vlast.
Njen otac umire 408. pa jedina njena sjećanja su vjerojatno hedonizam i nesposobnost što na nju ostavlja doživotni trag. U određenom smislu drugi otac Pulherije je bio Antemije koji od 405. vlada kao premijer, a potom kao regent do svoje smrti (414.)
On je potpuna suprotnost cara Arkadija i primjer Pulheriji kako se vladar treba ponašati. Njegova smrt 414. kada car Teodozije II ima samo 13 godina je mogla biti izvor političke krize, ali na scenu stupa njegova sestra.
Iako ona tada ima samo 15 i pol godina proglašena je 04.07.414. rimskom caricom i regentom svog dvije godine mlađeg brata. Njegova punoljetnost nije puno stvari promjenila, ali je njegov brak 07.06.421. Od tada pa sljedećih 20 godina traje borba sestre i žene za kontrolu slaboga cara.
Riječ je o borbi u kojoj politički gledajući žena, Eudokija ostvaruje pobjedu dok je vjerski ostvaruje Pulherija koja još 414. uzima zavjet djevičanstva. Njen životni uzor je bio majka Božja i ona ju čvrsta postavlja u jedno od središta Kršćanstva.
O njenom životu i borbi s crkvom po ovom pitanju postoji bezbroj anegdota. U jednoj od njih kada joj je bio zabranjen ulazak u svećenički prostor ona govori: „kako možete meni bezgrešnoj kao Majki Božjoj zabraniti ulaz”.
S tim svojim pozicijima ona ulazi u teološku raspravu o djevi Mariji koja tinja od pretvaranja Kršćanstva u državnu religiju. Sveti Augustin koji živi u njeno doba (354.-430.) na primjer nikada nije koristio pojam majka Božja nego nju i Josipa naziva roditeljima Isusa.
Da li iz uvjerenja ili „pakosti” careva žena Eudokija uspjeva dovoljno utjecati na njega kako bi ovaj 10.04.428. postavio Nestorija za patrijarha Carigrada. Ubrzo potom on biva optužen za herezu jer pored ostalog Mariju ne smatra majkom Božjom, nego samo majkom Isusa. Zbog tog njegovog razmišlja se 431. održava Prvi efeski crkveni sabor.
U njegovoj pripremi patrijarh Aleksandrije i rimski papa istovremeno traže i davaju podršku pozicijama Pulherije. Aleksandrijski patrijarh joj čak piše crkveno pismo „De fide ad Pulcheriam”. Prva točka zaključka Efeskog sabora čije zaključke potvrđuje papa pored ostalog govori: „sveta djevica je Majka Božja i svi koji se s tim ne slažu neka budu izbačeni iz crkve”.
Nakon tog zaključka Nestorije je automatski smjenjen s pozicije Carigradskog patrijarha što tamošnji narod oduševljeno pozdravlja. On izlazi na ulice i viče: „Djevica Marija je smjenila Nestorija !? Dugi život Pulheriji koja je ojačala vjeru”.
To je bio zaključak crkve i države, pa car Teodozije II pod utjecajem Pulherije potvrđuje zaključke ovog crkvenog sabora, ali potom pod utjecajem žene potvrđuje i zaključke Nestorijanskog protusabora kojeg odbijaju priznati Aleksandrija, Carigrad i Rim.
Sljedećih desetak godina se na dvoru nastavila borba Eudokije i Pulherije za kontrolu Teodozija, ali izvan njega stvari se mjenjaju. Počevši od 440. Rimsko carstvo se pod napadima Huna i Vandala nalazi u krizi pa su carigradskoj vladi obje dosadile. Rezultat toga postaje da je careva žena 443. izbačen s dvora, a sličnu sudbinu doživljava i Pulherija koja završava u carigradskom „samostanu”.
S obzirom na napade pod kojima se našlo Rimsko carstvo carigradska vlada odlučuje smanjiti razlike između vjernika istočnog dijela carstva. Zbog toga je 08.08.449. sazvan Drugi efeski crkveni sabor kojemu se najoštrije protive carigradski patrijarh i rimski papa. Zbog tog protivljenja na saboru prisutni carigradski patrijarh će biti ubijen,a ovo crkveno okupljanje u osnovi poništava Prvi efeski sabor.
Njegove zaključke u osnovi podržavaju Istočne crkve dok mu se iz današnje perspektive protive Pravoslavna i Katolička. Godinu dana po njegovom završetku Teodozije II „gine pri padu s konja” (28.07.450.),a kako nije imao sina vlast nakratko preuzima Pulherija.
Tijekom sljedećih mjesec dana ona vlada i traži muža koji će prihvatiti njene uvjete kako bi postao car. Na kraju izabire generala Marcijana uz uvjete da neće djeliti crkveni krevet, da će Teodozijev premijer odgovoran za Drugi Efez biti pogubljen i sazivanje novog crkvenog sabora.
Taj novi crkveni sabor će biti Kalcedonski koji se održava od 08.10.451. do 01.11.451. Riječ je o crkvenom saboru koji poništava Drugi efeški i određuje temeljne postavke Kršćanske vjere ili ako hoćete pravilnije rečeno Definiciju Vjere. Zaključke ovog Sabora potvrđuju Rim i Carigrad,a odbijaju priznate istočne crkve što dovodi do prvog trajnog crkvenog raskola.
Još prije početka Kalcedonskog sabora papa Lav Veliki (440.-461.) se zahvalio Pulheriji navodeći da su Nestorijanska (431.) i Euthycianska (449.) hereze uz njenu pomoć poražene. Zahvalio joj je i za sve što je učinila za crkvu kao i za časni pokop carigradskog patrijarha Flavijana (ubijenog 449.)
Manje od dvije godine nakon završetka Kalcedonskog crkvenog sabora Pulherija umire u Carigradu. Nakon smrti Pravoslavna i Katolička crkva ju proglašavaju svetom,a njen trajni dar kršćanstvu postaje slavljenje majke božje.