Prvi crkveni raskol

  Svi znamo za crkveni raskol iz 1054 kada se Kršćanstvo dijeli na Katoličku i Pravoslavnu crkvu. Ono što većina ne zna bi bilo da se prvi crkveni raskol dogodio 451 godine kada se odvojila Armenska crkva.

  Priča o Armeniji je ujedno i priča o Armenskoj crkvi koja je zaštitila tamošnji nacionalni identitet tijekom tisuću godina muslimanske okupacije. Drugi dio ili preciznije početni dio njihove priča je onaj o malenoj državi na granici dva Carstva.

  Kako bi se spriječili ratovi oko Armenije Rimsko carstvo i Perzija su u doba cara Nerona potpisali sporazum. Po tom sporazumu član perzijske dinastije će biti kralj Armenije,a krunu će dobivati iz Rima.

  Kao i uvijek postojali su arogantni vladari koji su mislili da mogu prekršiti ovaj sporazum. Jedan od njih je bio perzijski kralj Šapur koji 258 godine naređuje ubojstvo kralja Armenije. To ubojstvo je rezultiralo narodnom reakcijom koja je dovela do istrebljenja obitelji ubojice koje će jedino preživjeti malena beba.

  40 godina kasnije kralj Armenije postaje Tiridat, sin kralja ubijenog 258 godine. Tijekom tog razdoblja sin ubojice, Grgur je živio među proganjanim kršćanima Rimskog carstva postavši i sam veliki vjernik. Kako bi iskupio grijehe svog oca on se vratio u Armensko kraljevstvo s ciljem preobraćenja Armenije.

  Taj zadatak koji si je postavio Grgur ispunjava 301 godine kada se Armenija preobraćuje na kršćanstvo. Grgur od tada poznat kao Prosvjetitelj potom postaje Katolikos Armenske crkve, a kralj Tiridat dobiva titulu Veliki. Time je Armenija postala prva država u kojoj Kršćanstvo postaje državna religija.

  Proći će desetljeća, pa gotovo stoljeće do trenutka kada u Rimskom Carstvu Kršćanstvo postaje državna, jedina religija što dovodi do određenih razlika. Osnovna razlika je bila određena sloboda Armenije da definira vjeru.

  Do početne promjene dolazi između Prvog nicejskog sabora održanog 325 godine i 350 godine. Prvi nicejski sabor, Prvi ekumenski sabor biva sazvan da bi se riješila pitanja neslaganja unutar Kršćanske crkve. To biva rješeno, ali je ostalo puno otvorenih pitanja što dovodi do sljedećih ekumenskih sabora. Jedna od stvari koje nisu bile regulirane biva pitanje Božića, pitanje proslave rođenja spasitelja Isusa Krista.

  Kršćanstvo smatra da je Isus Krist bio rođen 24 prosinca u 17:00 sati pa neke kršćanske crkve slave Božić na taj datum. Stoga je u prvom razdoblju Kršćanstva Božić bio slavljen 24, a ne 25 prosinca s glavnim obilježavanjem koje započinje u doba zalaska sunca. Oko 350 godine Kršćanske crkve u Rimskom carstvu mijenjaju datum obilježavanja, datum Božića na 25 prosinac dok ga Armenska apostolska crkva nije promjenila.

  Nitko oko ovog pitanja nije radio problem pa trebamo čekati Četvrti ekumenski saboru u Kalcedonu (451) za prvi crkveni raskol. Kako bi razumjeli što se tada dogodilo trebamo se vratiti na konkordat Crkve i Rimskog Carstva. Na osnovu tog konkordata Car je Bog na Zemlji i svi ga crkveni poglavari moraju slušati.

  Rimski car Teodozije II je 449 godine sazvao Četvrti ekumenski sabor u Efezu. Na tom Saboru po želji cara biva izglasovana rezolucija o božanskoj naravi Isusa Krista koja negira i njegovu istovremenu ljudsku narav.

  Sljedeće godine car Teodozije II iznenada umire pa vlast preuzimaju njegova sestra Sveta Pulherija i car Marcijan. Nakon preuzimanja vlasti Pulherija si je kao prvi zadatak postavila poništenje Sabor u Efezu. Zbog toga je 451 godine sazvan Kalcedonski Sabor.

  Reakcija Armenske crkve na ovaj Sabor je bila u stilu, hvala na pozivu, ali mi nećemo sudjelovati. Samo dvije godine ranije smo glasovali za jednu interpretaciju Kršćanstva, a sada nas želite prisiliti da glasujemo za suprotno. Nas to jednostavno ne zanima.

  Na kraju Kalcedonski Sabor 451 uz protivljenje Armenske crkve poništava, briše iz povijesti Sabor u Efezu iz 449 godine. Tako dolazimo do moderne situacije po kojoj Katolička i Pravoslavna crkva priznaju 7 ekumenskih sabora, dok Armenska crkva njih samo 3 !?

  Zbog te podjele koja se dogodila u Kalcedonu danas govorimo o Kalcedonskim (Katolička i Pravoslavna) i neKalcedonskim crkvama (Istočne crkve). Glavni moderni predstavnici ovih drugih su Armenska Apostolska crkva i Etipska crkva koje su jedine neKalcedonske „državne” crkve. Nužno je ovdje napomenuti da Katolička i Pravoslavna crkva smatraju neKalcedonske crkve pa gotovo heretičkima. Konkretno Katolička i Pravoslavna crkva smatraju Armensku monofizitskom/miafizitskom crkvom.

  Ta odluka je dovela do „vjerskog” odvajanja Armenske Apostolske crkve od ostalih crkava. Bez obzira na to vjersko odvajanje Armenija nije mogla pobjeći iz svoje geografije. Armenija i njena crkva su se sljedećih 700 godina na političko-vjerskoj granici Pravoslavlja i Islama. To je pored ostalog dovelo do toga da Armenska crkva prati Julijanski kalendar kao i Pravoslavne. Ona prati Julijanski kalendar, ali zbog ranije navedenih razloga Božić slavi dan ranije. Sutra ćemo govoriti kako je došlo do situacije da je Katolička, a ne Pravoslavna crkva provela reformu Julijanskog kalendara.

  Sve u svemu Sretan Božić vjernicima Armenske Apostolske crkve

5 2 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina