Srednjoamerička Federalna Republika
Ukidanje Španjolskog kolonijalnog carstva je dovelo do formiranja većeg broja danas nezamislivih država i granica. Jedna od njih je bila Srednjoamerička Federalna Republika čiju šansu za postojanje uništavaju ukradeni izbori.
Raspad Španjolskog kolonijalnog carstva započinje odlukom prestolonasljednika Ferdinanda da 1808. obori svog oca s trona. Taj kratkotrajno uspješni pokušaj rezultira Napoleonovom okupacijom Španjolske i kolonijama koje su prepuštene same sebi.
Pet godina kasnije sada već poraženi Napoleon diže ruke od Španjolske koju 1813. daruje Ferdinandu na upravljanje. Riječ je o 5 ratnih godina tijekom koji Španjolci vode krvavi gerilski rat za svoju neovisnost u ime željenog kralja Ferdinanda. Ta želja im se 11.12.1813. ispunila,a Ferdinand ubrzo zbog svoje nesposobnosti i diktature postaje poznat kao kralj-kriminalac.
Prve pobune središnje Amerike protiv Madrida su bile ugušena, ali 1821. je postignut konsenzus o nužnoj neovisnosti. U skladu s tim Kongres Središnje Amerike proglašava 15.09.1821. neovisnost od Španjolske. Praktički odmah nakon proglašenja neovisnosti prvo Meksičko carstvo vrši pokušaj aneksije Središnje Amerike. Riječ je o pokušaju koji propada 1823. zbog kolapsa Meksičkog carstva, a ne zbog lokalnih otpora.
Nakon te možemo reći druge neovisnosti sazvan je Ustavnotvorni Kongres koji 12.06.1824. proglašava formiranje Srednjoameričke Federalne Republike. Riječ je trebala biti o republici koja održava redovne demokratske izbore kao i SAD koji joj je bio ustavna inspiracija.
Prvi i u određenom smislu posljednji demokratski izbori su održani u travnju 1825. koje je potom Kongres Federalne Republike trebao potvrditi. Riječ je o izborima na kojima konzervativac Jose Cecilio del Valle (slika) osvaja 51.9% glasova i 41 od 79 elektorskih glasova. Ukratko on je iz svake moguće perspektive jasno pobjedio na izborima, ali Liberalima se nije svidio rezultat.
Zbog toga oni poništavaju izborni rezultat i kao pobjednika proglašavaju liberala Manuel Jose Arcea koji je osvojio 43% biračkih glasova i 34 elektorska. U skladu s tom odlukom liberalno nastrojenog Kongresa Jose Arce 29.04.1825. postaje prvi predsjednik Srednjoameričke Federalne Republike.
Zamislite nakon tog iznenađenje liberala kada otkrivaju da Arce pa baš i nije njihov čovjek, da on isto naginje prema konzervativcima ? To 1827 godine dovodi do oružane pobune protiv predsjednika i građanskog rata koji traje 2 godine. Rat završava 1829. pobjedom liberalno nastrojenog generala Morazana koji postaje vršitelj dužnosti predsjednika.
Na „poštenim demokratskim” izborima 1830. Morazan je izabran za predsjednika, ali na onima 1834. pobjeđuje Jose Cecilio del Valle. Ovaj put nitko nije pokušao legalno osporiti njegovu pobjedu, ali mu je cinično govoreći prisjela hrana. Time želimo konstatirati da on umire 02.03.1834., znači prije stupanja na predsjedničku dužnost.
Zahvaljujući njegovoj smrti na izborima poraženi liberal Morazan ostaje na predsjedničkoj dužnosti. Njegov drugi predsjednički mandat traje do 01.02.1839., ali Srednjoamerička Federalna Republika prestaje de facto postojati još 1837. kada počinje opća pobuna protiv neželjenog predsjednika.
Te 1839. više ne postoje niti parlament niti predsjednik države,a Morazan je 13.07. „izabran” za predsjednika Salvadora. Na tu vijest sve ostale nekadašnje federalne jedinice objavljuju rat Salvadoru koji 1840. završava njihovom pobjedom.
Srednjoamerička Federalna Republika formalno prestaje postojati 30.01.1841. kada i Salvador proglašava svoju neovisnost. Uvjereni smo da postoji više razloga za prestanak postojanja ove države, ali jedan od glavnih ostaje nepriznavanje rezultata demokratskih izbora 1825.
Priča o Srednjoameričkoj Federalnoj Republici daruje upozorenja svima onima koji smatraju da se iz ideoloških razloga mogu poništiti izbori. Poništavanjem izbora zbog ideologije se samo rađa bijes i uvijek je pitanje gdje/kada će on iskočiti.