Septembarski memorandum
Na blogu Hladna istina volimo govoriti da Europska unija, Njemačka Europa predstavlja ispunjenje povjesnog cilja Njemačke vanjske politike. Kao objašnjenje naše pozicije navodimo septembarski memorandum.
Ubojstvo Franje Ferdinanda koje organizira šef srpske vojnoobavještajne službe je okidač Prvog svjetskog rata kojeg nitko nije htio. Nitko ga nije htio, ali ranije „izdaje” rezultiraju neminovnošću njegovog izbijanja. Tijekom Bosanske aneksione krize Francuska je odbila podržati svoju saveznicu Rusiju (1908.), potom u drugoj Marokanskoj krizi Austro-Ugarska nije podržala svoje saveznicu Njemačku (1911.), a na kraju u doba Balkanske krize 1912. Njemačka nije apsolutno podržala Austro-Ugarsku.
Rezultat toga postaje apsolutna neopoziva obećanja da će u sljedećoj krizi savezničke sile jedna drugu apsolutno podržati. Ta neopoziva obećanja na kraju poslije ubojstva Franje Ferdinanda dovodi do izbijanja Prvog svjetskog rata.
U trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata Njemačko Carstvo je imalo vanjskopolitički cilj dominacije Europe, ali on je bio poprilično neodređen. U određenom smislu on se svodio na kontrolu Francuske i držanje Rusija „izvan” Europe, ali je bio neodređen.
Izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. na kraju realizira s stvaranjem realnog plana Njemačke Europe. Riječ je o planu kojeg njemački premijer Theobold von Bethmann Hollweg (slika) stavlja 09.09.1914. na papir pa se stoga zove septembarski memorandum. Plan je imao 6 točaka dok je pitanje odnosa s Rusijom ostavljeno za kasnije razdoblje.
Septembarski memorandum
1) Francuska; vojska treba odlučiti da li ćemo anektirati Belfort, Vosges, uništiti Francuske utvrde prema Njemačkoj i još anektirati obalu između Dunkirka i Boulognea.
Kako je željezna rudača nužna njemačkoj ekonomiji Briey će biti anektiran.
Francuska će trebati plaćati toliku ratnu odštetu da se sljedećih 20 godina ne može naoružavati.
Dodatno je nužno naglasiti da će Francuska trgovinskim sporazumom postati ovisna o Njemačkoj i zatvoriti njeno tržište za Veliku Britaniju. Tim sporazumom se mora osigurati financijska i industrijska sloboda kretanja za Njemačku u Francuskoj, tako da se na Njemačke tvrtke gleda kao da su Francuske.
2) Belgija; Njemačka će anektirati Liege i Verviers,a Luksemburg će dobiti graničnu istoimenu belgijsku provinciju i postati kraljevstvo.
Otvoreno je pitanje da li ćemo anektirati Antwerp i put do Liegea.
Čak i ako ne anektiramo cijelu Belgiju, ona mora biti svedena na vazalsku državu čije luke se nalaze pod Njemačkom okupacijom. Njen finalni status će ovisiti od pozicije Velike Britanije.
3) Luksemburg; će biti pretvoren u kraljevstvo, anektiran i postati Njemačka federalna država (kao Bavarska, Prusija i sl.)
4) Stvaranje Europske ekonomske udruge; Ona će biti formirana stvaranjem carinske unije koja se sastoji od: Njemačke, Francuske, Belgije, Nizozemske, Danske, Austro-Ugarske, Poljske, a potencijalno i Italije, Švedske i Norveške. Europska ekonomska zajednica neće imati svog ustavom određenog predsjedavajućeg jer će u teoriji svi biti jednaki dok će u stvarnosti biti pod Njemačkom.
5) pitanje kolonija; stvaranje prije svega neprekinutog Centralnoafričkog kolonijalnog carstva će biti rješeno kasnije kao i Njemački odnosi s Rusijom.
U slučaju mirovnog sporazuma s ovim Francuskom i Belgijom (točke 1,2 i 3 govore o kapitulaciji).biti će stvoren improvizirani gospodarski plan.
6) Nizozemska; mora biti dovedena u bliže odnose s Njemačkom. Na prvi pogled treba izgledati da je ona neovisna od nas, ali u stvarnosti ona treba ovisiti o nama.
To je bio septembarski memorandum Njemačke vlade od 09.09.1914. kada je ona vjerovala u svoju vojnu pobjedu. Riječ je o optimizmu koji 1916. nestaje, ali plan kao što možemo vidjeti nije s tim umro. Nakon poraza u Prvom svjetskom ratu genocidni Hitler igra revanš koji isto gubi. Nakon svega toga nastaje Europska unija kojoj točka 4 ovog memoranduma ulazi u Ustav/EU sporazume.
Sutra govorimo o modernoj političkoj transformaciji Europske unije u Njemačku Europu.