Njemačka ekonomija u doba rata

  Prije 100 godina su Njemački birokrati počeli provodi na plan svinjske Bartolomejske noći. To nam je razlog za pogledati kako je funkcionirala Njemačka ekonomija u doba rata 1914-1918., Prvog svjetskog rata. Tekst je napisan uz pomoć knjige On a Knife Edge od Holgera Afflerbacha.

  Istinita priča o ulasku Njemačke u rat 1914. ima puno neobičnih detalja. Prvi od njih su promjene pozicaja cara Willima II koji prvo, 05.07.1914. dava apsolutnu podršku Austro-Ugarskoj i pripremi za rat,a potom odlazi na „ljetovanje”. Pri povratku 28.07.1914. on viče na generale i vlade zar vi želite rat ?

  Nakon objave rata govoreći potom o pobjedi u njemu ministar rata i carev ljubimac Erich von Falkenhayn izjavljuje: „Da mi ćemo pobjediti u ratu, ali ako izgubimo red je priznati da smo imali lijep život”. Bez obzira na bijes premijera i drugih članova vlade on još približno 2 godine ostaje na svojoj poziciji.

  Početak rata je ujedno označio da Njemačko Carstvo zbog pomorske blokade ne može više na svjetskom tržištu kupovati sirovine i hranu. Istovremeno je trošak mobilizacije i opće prilagodbe ekonomije ratu bio ubitačan. Najlakši su na kraju ispali problemi povezani s financiranjem rata. To je ispalo najlakše pošto su Njemci praktički neograničeno kupovali ratne obveznice čime je bilo osigurano financiranje vojske.

  Kako je vlada htjela osigurati zajedništvo svih narodnih slojeva i političkih stranaka ona vrši kompromise. Prvi kompromis postaje odbijanje dizanja poreza na korporacije i osobe koje se obogaćuju rata, a drugi postaje dizanje radničkih plaća. U određenom smislu to je bio društveni dogovor za održavanje ratne tržišne ekonomije.

  Riječ je o ekonomiji odsjećenoj od svijeta koja je imala puno problema,a prvi od njih je bio prehrana stanovnika i vojnika. Njemačka je 1913. uvezla 2 milijuna tona pšenice koju u doba rata više neće moći uvoziti. Zaključak komiteta stručnjaka s kraja 1914. je govorio da Njemačka zadovoljava 90% svojih potreba za hranom pa će s minimalnom štednjom sve biti OK.

  Državni birokrati su mislili drugačije pa počinju povlačiti svoje briljantne poteze. Prvi od njih je bio stvaranje kruha od krumpira kojim bi se zamjenio onaj od pšenice. Birokratska logika je glasila da Njemačka ima višak krumpira, a manjak pšenice. Riječ je bila o relativno popularnoj mjeri koja dovodi do nestašice krumpira !?

   Drugi briljantni potez su bile svinje na koje vladu krajem 1914. upozoravaju „stručnjaci”. U izvještaju su napisali da svinje jedu istu hranu kao ljudi pa ih stoga treba pobiti, a tome su dodali i da nema stočne hrane za njih. Državni birokrati su odmah 1915. počeli raditi na planu Bartolomejskog dana za svinje (schweinemord). Sve u svemu Njemačka je pobila 8 milijuna svinja prije nego što je uvidjela svoju grešku.

  To je ostavilo prehrambene, ali i ratne posljedice. Njemačka je tijekom cijelog Prvog svjetskog rata patila od nestašice nitrata koji se koriste u industriji oružja i gnojiva. Svinjska Bartolomejska noć je drastično smanjila upotrebu gnojiva u poljoprivredi već pogođenoj nestašicom radne snage. Trećina poljoprivrednog zemljišta se prestala obrađivati, a na ostatku su pali prinosi.

  Taj svinjski debakl iz 1915. postaje jedan od čimbenika propasti uroda krumpira i drugih poljoprivrednih proizvoda što dovodi do prehrambene krize 1916. Drugi njen čimbenik postaje prvo ograničivanje cijene pšenice, krumpira i sličnog,a potom uvođenje kupona. Svemu tome su se seljaci protivili što dovodi do razvoja crnog tržišta na kojemu hrana u gradovima košta 30-50% više od regulirane cijene/kupona.

  Kada svemu navedenom dodamo da je samo cijena rada u industriji bila indeksirana prema inflaciji možete zaključiti razlog depresivne društvene atmosfere u Njemačkoj tijekom druge polovice Prvog svjetskog rata.

  Osim problema u poljoprivredi Njemačko Carstvo se suočilo i s onima u industriji. Za početak problem je bio mobilizacija 30-40% industrijskih radnika. To dovodi do pada produktivnosti od 33% i općeg pada BDP-a od 15% kada uspoređujemo 1914 i 1915 godinu. Reakcija države na to postaje zapošljavanje žena i ratnih zarobljenika u njemačkoj industriji pa broj zaposlenih u srpnju 1918. bio samo 7% niži od početka 1914. Govorimo broj radnika, a ne njihova kvaliteta.

  Dobar dio drugih industrijskih problema je uspješno rješila Njemačka inovativnost. Novim tehnološkim procesom se proizvodnja dušikovih spojeva za vojnu industriju uvećala 8 PUTA. Drugom inovacijom se količina bakra nužna za proizvodnju municije smanjila čak 87% omogućivši proizvodnju za zadovoljavanje potrebe vojske na fronti.

  Osim tih uspješnih inovacija bilo je i par neuspješnih kao na primjer drvene cipele i bicikli s željeznim kotačima. Riječ bila o neuspješnim pokušajima zamjena gume i kože koje Njemačka nije mogla uvoziti. Za razliku od tih proizvoda cijeli tucet drugih (aluminij, nikal,olovo..) ona uvozi preko Nizozemske i Švedske čime uspjeva održati ratnu mašineriju do kraja 1918. kada Bugarska kapitulacija dovodi do kolapsa Centralnih sila.