San o migriranju

  Za početak nam nužno biva naglasiti da jedno biva san o migriranju, a drugo mogućnosti ili hrabrost za migrirati. Nakon što smo to izjavili sada možemo konstatirati da 900 milijuna ljudi sanja migriranje u drugu državu.

  Kada gledamo razmišljanja stanovnika o najgorima državama za život na prvim mjestima nalazimo Sierra Leone, Libanon, Honduras, Gabor, Afganistan, Republiku Kongo, Ganu, Nigeriju, Albaniju i Dominikansku republiku. To vrlo vjerojatno nisu najgore države za živjeti , ali ih takvim smatraju njihovi stanovnici.

  Time želimo reći da 50 ili više posto stanovnika ovih država želi iz njih pobjeći, migrirati. Na dalekom prvom mjestu nalazimo Sierra Leone iz koje želi pobjeći 76 % stanovnika. Potom dolazi bankrotirani Libanon s 63 % i drugi. Za stanovnike Europska unije posebno zanimljivo zvuči, zabrinjavajuće zvuči da 53 % stanovnika Nigerije koja ima 200 milijuna stanovnika želi migrirati.

  Ako podjelimo svijet u regije i pratimo na taj način želju za migracijom otkrivamo da najviše osoba želi migrirati iz Latinske Amerike i SubSaharske Afrike. Tamošnjih 37 % stanovnika sanja preseljenje u bogatije države. To znači da se u 10 godina postotak onih koji žele migrirati u Latinskoj Americi povećao za 100 %, a u SubSaharskoj Africi za 27 %.

  Red je navesti da se istovremeno želi iseliti 27 % stanovnika Bliskog istoka i Sjeverne Afrike i 21 % stanovnika bivšeg SSSR-a. Nakon njih dolazi Europska unija čijih 17 % stanovnika želi pobjeći dok isto vrijedi za 15 % njih u jugoistočnoj Aziji i Sjevernoj Americi.

  Države u koje oni žele migrirati, u kojima misle da će imati bolji život nije teško zamisliti. Na prvom mjestu se nalazi SAD s 18 %. Drugim riječima 162 milijuna potencijalnih migranata sanja život u ovoj državi. Potom dolazi Kanada gdje se sanja doseliti 72 milijuna migranata (8 %) i Njemačka u koju ih želi doći živjeti 63 milijuna (7 %).

  Nakon njih nam dolaze Španjolska na četvrtom mjestu u koju sanja doći živjeti 36 milijuna osoba (4 %). Identični broj njih želi doći u Francusku, Veliku Britaniju i Australiju. Nakon njih dolaze Japan i Italija u koje sanja migrirati 27 milijuna osoba (3 %) i potom Saudijska Arabija s 18 milijuna (2 %).

  Istraživanje koje citiramo inače navodi podatke samo za oko 513 milijuna potencijalnih migranata. Ono inače ne navodi gdje se sanja doseliti ostalih oko 400 milijuna njih. Bez obzira na to ono navodi da se u Europsku uniju sanja doseliti 162 milijuna migranata kojima možemo dodati i 36 milijuna za Veliku Britaniju.

  Toj cifri sigurno možemo dodati još minimalno 50 milijuna migranata pošto kao što smo rekli ono navodi konkretne podatke za samo 513 od 900 milijuna potencijalnih migranata.

  Dodatnu zanimljivost ovog ispitivanja nam daruje pojavljivanje Saudijske Arabije na ovoj listi. Riječ je o državi u kojoj migranti praktički nikada ne mogu steći državljanstvo, a da priče o integraciji niti ne spominjemo. Isto inače vrijedi i za Ujedinjene Arapske Emirate gdje migranti čine 88 % svog stanovništva. Oni isto tamo nemaju nikakva kulturološka prava i ne mogu nikako steći državljanstvo, ali migranti im ipak gotovo neograničeno dolaze !?

   To nas upućuje na pitanje zašto im mi davamo sva moguća i nemoguća prava kada bi oni i tako i tako došli ? Neki će reći radi toga što smo humanistički nastrojeni !? Pretpostavljamo kako znate da je jako humano društvo ujedno i dekadentno društvo koje se bliži svom kraju ?

  Tekst smo napisali koristeći podatke Gallupovog istraživanja objavljenog 2023 godine !?