Rumunjska u Drugom svjetskom ratu

  Rumunjska u Drugom svjetskom ratu je tekst kojim obilježavamo sudjelovanje Rumunjske u Operaciji Barbarossa. Na današnji dan prije 80 godina započela je operacija Barbarossa, Njemački napad na Sovjetski savez. Prvi od Hitlerovih saveznika koji objavljuje rat SSSR-u je bila Rumunjska.

  Kao što smo ranije govorili u kršćanstvu simbolika predstavlja baš sve,a simbolika ovog napada je bila užasna. Hitler je napad na SSSR nazvao Operacija Barbarosa po Svetom Rimskom caru Barbarosi koji je preminuo na križarskom pohodu. To je bio prvi znak da će operacija propasti,a drugi je bio gotovi isti dan u mjesecu kada je Napoleon napao Rusiji i izgubio.

  Sudbina je već ranije bila odlučila da će Rumunjska čak i protiv vlastite volje od prvog dana sudjelovati u ovom vojnom pohodu. Tijekom prvih mjeseci Drugog svjetskog rata Rumunjska je bila neutralna država koja naginje prema Velikoj Britaniji i Francuskoj. Nakon kapitulacije Francuske u svibnju 1940 godine okružena s svim stranama neprijateljima vlada u Bukureštu je jedini izlaz vidjela u savezu s Njemačkom.

  To neprijateljstvo susjeda se temeljilo na formiranju Velike Rumunjske po završetku Prvog svjetskog rata. Između 1913 i 1920 godine Rumunjska je anektirala dijelove Ruskog Carstva, Mađarske i Bugarske pa su sve ove države zahtjevale revanš. Prvi je udario SSSR aneksijom Besarabije i Bukovine, potom Mađarska potpomognuta Hitlerom koja anektira Sjevernu Transilvaniju, a na kraju i Bugarska aneksijom Dobruđe.

  Suočena s gubitkom trećine teritorija 1940 godine Rumunjska je kao svoju jedinu racionalnu soluciju vidjela potpisivanje saveza s Hitlerom koji će joj garantirati granice. 12 lipnja 1941 rumunjski diktator Antonescu (slika) kojeg je Hitler stvarno poštivao izjavljuje „Rumunjska je spremna marširati u smrt zajedno s Njemačkom jer mi imamo apsolutnu vjeru u Hitlerov osjećaj pravde”.

  To marširanje u smrt započinje 22 lipnja 1941 kada Rumunjska armije prelazi granicu s SSSR-om. Strateški cilj Rumunjske tijekom operacije Barbarossa je bio oslobađanje Besarabije i Bukovine zajedno s okupacijom Transdnjistrije. Rumunjska vlada je u svojim strateškim planovima fantazirala da će nakon vojne  pobjede Hitler biti zahvalan. Zahvalan toliko da će u zamjeni teritorija između neovisne Ukrajine i Mađarske Transdnjistriju dati za Sjevernu Transilvaniju !?

  Rumunji su podržali objavu rata Sovjetskom Savezu, ali pod uvjetom da im se armija zaustavi na granicama iz 1939. Rat tako ne funkcionira nego se vodi po ratnim dogovorima pa je Rumunjska 2.08.1941 napala Odesu. Tijekom prva četri ratna mjeseca 30 tisuća Rumunja će poginuti (ili nestat), a 68 tisuća će ih biti ranjeno.

  Na čast tadašnjem Bukureštu stoji da su odbili okupirati, anektirati veliki dio južne Ukrajine. Tu Hitlerovu su odbili komentarom da to nije njihova zemlja. Nakon propasti Operacija Barbarossa u prosincu 1941 Rumunjski vojni stožer zaključuje da je rat izgubljen. U skladu s tim već tada su počeli vršiti pripreme za promjenu strana.

  Dana 20.01.1942 godine Rumunjska je imala 15 divizija istočno od rijeke Dnjestar i 18 divizija na teritoriju „Rumunjske”. Oni nisu mogli odbiti Hitlerov zahtjev od 25.02.1942 da pošalju 15 od 18 preostalih divizija na područje SSSR-a. Kako zahtjev nisu mogli dobiti oni su ga ispunili na svoj način. Hitler je dobio svojih 15 divizija, ali to su bile divizije bez artiljerije i teške opreme. Isto tako riječ je bilo o divizijama koje su imale samo 50 % ljudstva čime je sačuvano 220 tisuća ljudskih života.

  Tijekom Bitke kod Staljingrada biti će uništene dvije rumunjske armije bez teške opreme. Kako nije bilo niti približno riječ o cjelovitim armijama strateški efekat za državu je bio minoran. Tim potezom čuvanja svojih vojnika Rumunjska je sačuvala svoje strateške opcije koje aktivira 23 kolovoza 1944 objavom rata Njemačkoj. U sljedećih 7 dana borbi Rumunjska će zarobiti 56 tisuća njemačkih vojnika i samostalno zamjeniti Njemačke okove Sovjetskim nadajući se ostvarenju slobode.