Pumpaj naftu
Jedna od puno stvari koje se ne sviđaju zapadnoj eliti su Trumpove riječi pumpaj naftu ili kako to on voli reći drill baby drill. Činjenica da je strateški govoreći on u pravu ih dodatno uznemirava.
Dani Rodrik je 2011. izašao s knjigom The Globalization Paradox u kojoj govori da Zapad vodi nekompaktibilne politike. Riječ je o tome da pokušava istovremeno voditi politiku demokracije, neovisne države i gospodarske globalizacije. Po njemu moguće je voditi 2 od 3 takve politike, ali ne sve 3 istovremeno. Na primjer moguće je istovremeno imati demokraciju i ekonomsku globalizaciju, ali ne i neovisnu državu jer ona ima svoje ciljeve.
Ukratko akademici i elita koji pokušavaju voditi istovremeno sve 3 politike po Rodrik vjeruju u vlastite fantazije. Oni stvarno vjeruju u priču, izmišljotine koje su sami napisali. U svojoj drugoj analizi Rodrik objašnjava pobjedu Trumpa 2024. prije nego što se ona dogodila. On objašnjava zašto su Amerikanci na primjer prestali gledati elitistički CNN i počeli gledati populistički Fox News.
Sigurno se sada pitate kakve to veze ima s pumpanjem nafte ? To ima veze jer zapadna elita pokušava istovremeno postići dva druga nekompaktibilna cilja. Prvi od njih je poraziti Rusiju, a drugi zelena tranzicija potpomognuta visokom cijenom nafte/plina.
Donald Trump spada u stariju generaciju pa se jako dobro sjeća razloga za raspad komunizma i Sovjetskog saveza. Prvi razlog je bio iznimno nesposobni Mihail Gorbačov, a drugi drill baby drill.
Kao danas Rusija jučer je Sovjetski savez potpuno ovisio o izvozu svoje energije. Tijekom Brežnjevljeve stagnacije u Moskvi je sve izgledalo super zbog naftne krize sedamdesetih. Ona dovodi do eksplozivnog rasta cijene nafte i plina što iznimno povećava izvoznu zaradu SSSR-a.
Konkretno u ciframa barel nafte je 1974. koštao oko 6.7 dolara, do 1981. se penje na 34.59 dolara, a potom 1984. pada na 26 dolara. Spominjemo 1984. pošto je riječ o posljednjoj predGorbačov godinom i ujedno dobu kada nafta čini 47% svog sovjetskog izvoza. Taj lako dobiveni novac SSSR iskorištava za jačanje vojnoindustrijskog kompleksa i na uvoz. Između 1970 i 1985. SSSR čak 20 puta povećava uvoz pšenice, 5 puta uvoz mesa, 4 puta uvoz odjeće i slično.
Time je Moskva postala ranjiva na cijenu nafte što je skužila Reaganova administracija koja 1985. stvara plan uništenja komunizma. Glavni dio tog plana predstavlja rušenje svjetske cijene nafte i tako sovjetskih prihoda. U cilju postizanja ovog cilja Saudijska Arabija, Kuvajt i druge naftom bogade države počinju 1986. praktički neograničeno pumpati naftu. Rezulat te politike postaje da Kuvajt tog doba čak prodaje naftu za samo 5 dolara po barelu što dovodi do urušavanja SSSR-a i Iračke invazije Kuvajta.
Znate onu lako je ići s konja na magarca, ali obratno baš i nije. To postaje razlog zašto Sovjetski komunizam 80tih nije mogao preživjeti s cijenama nafta iz 70tih što predstavlja argument i za danas.
Minimalna cijena nafte nužna danas za funkcioniranje Rusije je oko 41 dolara po barelu. Drugim riječima da SAD i njeni saveznici počinju pumpat naftu kako bi srušili njenu cijenu na 25 dolara, Rusija bi kao i ranije SSSR bankrotirala.
To predstavlja razlog zašto Trumpova najavljena politika pumpanja nafte ima smisla i zašto je ona Putinova noćna mora. Zapadna nuspojava ove politike bi bio opći pad cijene fosilne energije čime bi se zaustavila zelena tranzicija.
Sve zapadne vlade su bile svjesne ove politike i njenih nuspojava. Iz perspektive Europske unije bolje je da Ukrajinci nastavljaju ginuti nego da im se stvarno pomogne strategijom koja bi nanijela štetu zelenoj transformaciji.
Sigurno razumijete da je riječ o prioritetima.