Predsjednik konferencije o budućnosti Europe

Dok se u domaćim medijima previše tema o kojima ovisi bliska budućnost Hrvatske ignorira izvan nje se donose i potpisuju odluke o kojima naši građani ništa ne znaju. Jedna od tih značajnih odluka je donesena prekjučer u Europskom parlamentu kada je omraženi liberal Guy Verhofstadt postao predsjednik Konferencije o budućnosti Europi. Kada ovdje govorimo omražen mi ne impliciramo da je omražen kod nas ili među građanima nego da su diplomati članica Europske unije javno iskazali nezadovoljstvom samom idejom da on vrši tu dužnost.

Temelj za ovu uznemirenost diplomata se nalazi u činjenici da je Verhofstadt federalistički fundamentalist kojem je životni cilj stvoriti Sjedinjene Države Europe u kojima će države, znači i Hrvatska biti svedeni na nivoa republike kao što je ona bila u Jugoslaviji. Ta njegova fundamentalistička vizija je protivna željama većine glasača u praktički svim članicama Europske unije kao i cijeli tucet drugih njegovih vizija počevši od one o promjeni migrantske politike.

Zadatak te Konferencije o budućnosti Europe čiji je predsjednik postao Guy Verhofstadt biva promjena Europskih ugovora ili kako bi to mogli laički reći riječ je o izmjenama Europskog ustava. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je o ovoj Konferenciji koju naši mediji ne vole spominjati izjavila:

„Ja želim da građani kažu svoje na Konferenciji o budućnosti Europske unije koja će startati 2020 i trajati 2 godine. Konferencija treba dovesti zajedno građane, uključujući i posebnu ulogu za mlade, civilno društvo i Europske institucije kao jednake partnere. Također Konferencija treba biti pripremljena s jasnim ciljevima dogovorenim između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Ja sam spremna provesti tamo dogovorene mjere pa i ako se one tiču promjene Europskih dogovora/ustava.” Cinik će reći da je Ursula spomenula mlade jer su oni indoktrinirani da podržavaju jaču Uniju dok ne upoznaju životnu realnost o čemu možete čitati ovdje dok s druge strane Europska unija financira civilno društvo pa stoga znamo njeno mišljenje.

Tko je onda Guy Verhofstadt, političar koji će predsjedavati tom i takvom Konferencijom za promjenu Europskih dogovora, za promjenu ustava Europske unije ? Za što se on zalaže ?

Nakon Brexit referenduma 2016 godine europske institucije su bile izabrale Verhofstadta za glavnog europskog pregovarača s Velikom Britanijom po pitanju izlaska iz Europske unije. U osnovi njegov zadatak je bio poništavanje Brexit referenduma putem njegovog ponavljanja ili putem novih britanskih izbora i nije se sramio tako nešto javno govorit. Još u travnju 2019 godine ovaj predsjednik Liberala u Europskom parlamentu je bio otvoreno izjavio :”Britanska vlada treba poništiti odluku o izlasku iz Europske unije, postići dogovor s Laburistima ili održati drugi Brexit referendum” čime je sve rekao o demokraciji i slobodi izbora koju liberali navodno štite.

Davajući intervju za The New York Review of Books prošlu jesen Verhofstadt je uspješno izložio svoja politička razmišljanja. Na pitanje kako treba reformirati Europsku unije Verhofstadt je odgovorio:”U svijetu gdje dominiraju civilizacije, a ne nacionalne države Europa će značiti nešto samo ako ujedinjena nastupa. Unija neće preživjeti bez reformi” dok je na pitanje Da li su države članice (i njihovi građani) spremne odustati od svog suvereniteta ? Odgovorio:”Suverenitet ne postoji u globaliziranom svijetu. Suverenitet znači da država može odlučiti o svom putu, a europske države to nisu sposobne same raditi. Ako postoji ikoji suverenitet u Europi onda postoji samo Europski suverenitet”

Izbor fundamentalističkog Verhofstadta na poziciju predsjednika Konferencije o budućnost Europe ujedno predstavlja osim poruke u kojem smjeru će se Europska unija kretati i poruku institucionalnog rasizma europskih instituacija. Danas ili preciznije od 1 veljače Europska unija će se sastojati od 17 zapadnoeuropskih i 10 istočnoeuropskih članica. Bez obzira na činjenicu da se u Europskoj uniji nalazi 10 bivših komunističkih država sve najviše funkcije u njoj su pripale zapadnoeuropskim članicama. Predsjednik Europskog parlamenta je iz Italijan, Eurogrupe iz Portugala, Komisije iz Njemačke, Vijeća i Konferencije o budućnosti Europe iz Belgije što predstavlja očito izbjegavanje postavljanja predstavnika Istočne Europe na najviše pozicije u Europskoj uniji.