Novi predsjednik
Nakon drugog kruga izbora Hrvatska je izabrala novog predsjednika, Zorana Milanovića. Njegova pobjeda nam prije svega govori da građani Hrvatske već deset godina traže promjene koje se nikako da se dogode. U određenom smislu njegova pobjeda kao i potencijalna pobjeda predsjednice Kolinde Grabar Kitarović predstavlja prije svega zagovornicima snaga status quo nad zagovornicima promjena.
Red je sada podsjetiti se „uspjeha” bivšeg premijera i budućeg predsjednika Zorana Milanovića koji je sada napokon nakon više od 12 godina političke karijere uspio ostvariti svoju drugu i vjerojatno posljednju izbornu pobjedu. Kako je Zoran Milanović bio premijer Hrvatske u razdoblju 23.12.2011. – 22.01.2016. naša pažnja će biti usmjerena na odluke i rezultate njegove vlade u tom razdoblju.
Uspjeh ili neuspjeh svakog društva se može mjeriti na bezbroj načina, ali kako se mi na Hladnoj istini bavimo prije svega tvrdom hladnom analitikom onda ćemo ovdje obratiti pažnju samo na najvažniji parametar. Taj parametar za svako društvo i narod jučer, danas i sutra predstavlja odgovor na pitanje da li ono ima budućnost ? Ako je odgovor negativan tada govorimo o neuspješnom društvu dok ako je pozitivan govorimo o uspješnom društvu i svi normalni se mogu složiti s takvom definicijom.
Tokom prve godine premijerskog mandata Zorana Milanovića u Hrvatskoj je bilo rođeno 41.771 djece i zasluga za to prije svega pripada njegovoj prethodnici Jadranki Kosor. S druge strane u posljednjoj godini mandata Zorana Milanovića (i prvoj nakon njega) u Hrvatskoj je bilo rođeno 37.500 djece. O tim podacima je dovoljno reći da Hrvatska u mandata niti jednog našeg premijera nije imala veći demografski pad da bi razumjeli implikacije ovih brojeva u današnje doba kada svi govorimo o demografskoj krizi Hrvatske.
Kada govorimo o brizi tadašnje navodno socijalne vlade za najsiromašnije red je podsjetiti se da je minimalna plaća u doba premijera Zorana Milanovića porasla samo 134 kune dok je u doba Andreja Plenkovića porasla 754 kune. Današnja vlada se s tim voli hvaliti i u tome ima djelomično, ali samo djelomično pravo. Plaće su porasle u doba vlade HDZ koalicije, ali njihov rast je neupitno nedovoljan kada ga se uspoređuje s rastom produktivnosti. Iz toga razloga možemo slobodno procjeniti kako će se po ovom pitanju novi predsjednik i premijer vrlo dobro slagati slagati.
Portal index.hr voli navoditi kako se predstečajne nagodbe koje je „izmislila” vlada Zorana Milanovića pljačka stoljeća S tom se definicijom na portalu Hladna istina ne možemo složiti, ali možemo smatrati da je bliska tome. Kao što je izračunato još prije 2 godine putem predstečajnih nagodbi ministarstvo financija uspjelo je naplatiti manje od 20 % svojih potraživanja. Kako su u tome onda prošli oni bez represivnog aparata kojima je netko bio ostao dužan bolje niti ne misliti.
Kako nam ovdje nije cilj spomenuti bijes koji je naš novi Zoran Milanović proizveo u Njemačkoj 2013 godine samo ćemo se još podsjetiti njegovih riječi o tome da on nikada neće biti predsjednik. Tu vlastitu riječ je pogazio tako što je u svojoj drugoj izjavio koja glasi:„ne morate me voljeti, ali došlo je do toga da se ljudi moraju opredijeliti za mene”. Njegova pobjeda je ujedno predstavlja poraz predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je tako platila za Istanbulsku konvenciju, za Sporazum iz Marakeša o izbjeglica, ali i za vlastito odustajanje od svojih početnih pozicija.
Pobjeda Zorana Milanovića ujedno ukazuje na krizu demokracije kod nas sličnu onoj u Francuskoj gdje na svakim izborima glasači traže promjene samo da bi uvijek ponovno dobili istu priču bez obzira na pobjednika izbora. Očito je da u Hrvatskoj još uvijek vrijede riječi predsjednika njemačkog parlamenta Wolfganga Schaubla „izbori ne mijenjaju ništa” kao i da je prisutno očito nezadovoljstvo naših birača.