Poljska je kažnjena

  Poljska je kažnjena milijun eura dnevno od strane Europskog suda pravde. To je vijest koju svi znamo i koja predstavlja nastavak borbe Europske unije protiv Poljske.

  Formalno govoreći riječ je o borbi oko neovisnosti poljskog pravosuđa, a u stvarnosti riječ je o borbi za moć. U stvarnosti riječ je o borbi tko ima vrhovnu sudsku vlast u Europskoj uniji ? Da li nju ima Europski sud pravde ili Ustavni sudovi država članica.

  Naša priča o ovoj borbi započinje još 2001 godine. To je bilo vrijeme kada Valery Giscard d’Estaing biva postavljen za predsjednika Konvencije o budućnosti Europe. Ova Konvencija će napisati Ustav Europske unije kojeg prvo Francuzi, a potom i Nizozemci odbijaju na referendumu.

  U tom odbijenom Ustavu je bilo napisano da Europski sud pravde postaje Vrhovni sud Europske unije. Četiri godine nakon što je odbijen Ustav šefovi vlade i država članica Europske unije prihvaćaju Lisabonski ugovor. Ovaj ugovor je gotovo 100 % identičan od građana odbijenom Ustavu,a razlikuje se samo u poziciji  Europskog suda pravde.

  Po Lisabonskom ugovoru Europski sud pravde nije Vrhovni sud Europske unije nego su to nacionalni ustavni sudovi. Druga stvar je što je Europski sud pravde sam sebe proglasio Vrhovnim sudom Europske unije iako za to nema pravne osnove.

  Kako nema pravne osnove on ju pokušava stvoriti svojim sudskim presudama.Premijer Poljske je bio u pravu kada u svom otvorenom pismu navodi da su i druge države osporavale odluke Europskog suda pravde. Uzmimo samo na primjer Njemačku čiji Ustavni sud se već gotovo 50 godina svojim presudama bori protiv odluka Europskog suda pravde. To bi nam svima treba dovoljno reći !?

  Priča o poljskom slučaju započinje još 2016 godine. Već krajem 2017 godine Europska komisija pokreće postupak protiv Poljske zbog kršenja vladavina prava. Srž Europskog napada na Poljsku predstavlja osnivanje Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda. Poljski argument da puno drugih članica ima Disciplinsko vijeće biva odbačen.

  On je odbačen na temelju da se raspravlja o Disciplinskom vijeću Poljske,a ne drugih članica. U tom pravnom mišljenju iz 2019 se inače navodi da to ne znači da postoje jedni zakoni za jedni, a drugi za druge.

  Mi bi na to izjavili samo u njihovim mislima. To vidimo i po različitim reakcijama na presudu Njemačkog i Poljskog ustavnog suda.

  U određenom smislu situacije su svjesni u Njemačkoj. Prije nego što je odlazeća kancelarka Angela Merkel pozivala na razgovor predsjednik Njemačkog parlamenta je izjavio nešto puno važnije.

„Omraženi” Schauble je u lipnju izjavio da Njemačke treba početi pokazivati više poštivanja prema postkomunističkim članicama. Javno se je upitao:”Zašto Njemci misle da mogu učiti Poljake demokraciji ?”. Sve je dodatno zacementirao izjavom: „Trebamo prekinuti s razmišljanjem u Europi da su jedni bolji od drugih”.

  Europski sud pravde je krenuo drugim putem radeći politički presedan. On je kaznio Poljsku s milijun eura dnevno dok ona ne prihvati njegovu presudu od 14 srpnja 2021. Riječ je o politički gledajući pametnom potezu. Ako Poljska sada ukine Disciplinsko vijeće ili počne plaćati kazne ona priznaje presudu Europskog suda pravde. Ako to ne učini tada nitko ne zna što će se dalje događati.

  Na kraju u cijeloj ovoj visoko politiziranoj situaciji sama Poljske ispadne nevažna. Ona je nevažna pošto je riječ o borbi da li je Europski sud pravde Ustavni sud Europske unije kojeg svi moraju slušati ili ne !?

  To je poanta ove borbe. Osobe koje sjede u Europskom parlamentu i viču da moraju zaštiti Poljake možemo slobodno ignorirati. Oni u stvarnosti ne štite Poljake koji će na izborima izbaciti s vlasti stranku koja im se ne sviđa. Oni u stvarnosti rade na formiranju Europske super države u kojoj su sve članice pretvorene u pokrajine bez prava glasa.