Pismo premijera Poljske

  Pismo premijera Poljske danas u cijelosti citiramo pošto većina medija promovira određene pristrane pozicije. Najlakše je nešto ili nekoga tko ti se ne sviđa napadati, kritizirati bez da se dopusti vidjeti što je on rekao.

  Službeni mediji nam tako govore da su Poljska i Mađarska neprijatelji koji se bore protiv Europske unije. Mi smatramo da su vlade ovih država naši prijatelji jer se zalažu da članice EU ostanu države, a ne postanu pokrajine centralizirane Njemačke Europe.

  Kao što smo početkom listopada prenijeli u cijelosti Deklaraciju o demografskoj budućnosti Europe, tako danas prenosimo pismo premijera Poljske. Riječ je o otvorenom pismu upućenom šefovima europskih vlada, predsjednicima Europske komisije, Europskog vijeća i Europskom parlamentu.

„Pišem ovo pismo kako bih vas uvjerio, a ujedno i zabrinuo.

Želim vas uvjeriti da Poljska ostaje vjerna članica Europske unije. Europska unija je organizacija temeljena na zajedničkim ugovorima, potpisanih od svih država članica koje su povjerile niz nadležnosti zajedničkim institucijama i zajednički su regulirale mnoga područja života kroz europsko pravo. Poljska poštuje ovaj zakon i priznaje njegov primat nad nacionalnim zakonima, u skladu sa svim našim obvezama prema Ugovoru o Europskoj uniji.

Međutim, istodobno vas želim zabrinuti i skrenuti vam pozornost na opasnu pojavu koja prijeti budućnosti naše Unije. Trebali bismo biti zabrinuti zbog postupne transformacije Unije u entitet koji će prestati biti savez slobodnih, jednakih i suverenih država, a umjesto toga postati jedinstven, centraliziran organizam, kojim upravljaju institucije lišene demokratske kontrole građana europskih zemalja. Ako ne zaustavimo ovaj fenomen, svi će osjetiti njegove negativne učinke. Danas se to može odnositi samo na jednu zemlju, a sutra, pod drugom izlikom, za drugu.

Zato vas molim da saslušate poljske argumente, da se pozivate na njih i da budete otvoreni za dijalog. Doista vjerujem da zajedno, u duhu uzajamnog poštovanja i razumijevanja, bez nametanja svoje volje drugima, možemo pronaći rješenje koje će ojačati našu Europsku uniju.

***

Poljska u potpunosti poštuje europsko pravo, kao i presude Suda pravde, kao i svaka druga država članica. Obveza svake države članice da poštuje pravo EU -a proizlazi iz Ugovora – dužni smo to učiniti u mjeri u kojoj to zahtijevaju Ugovori. Ni za mrvicu manje – ni za mrvicu više.

Načelo prvenstva prava EU -a pokriva sve pravne akte do razine zakonskog statusa u područjima nadležnosti Unije. Ovo načelo, međutim, nije neograničeno. U svakoj zemlji Ustav zadržava svoj primat. Procjenu gdje se nalazi granica mogu donijeti samo sudovi – i Sud Europske unije i naši nacionalni ustavni sudovi. Svaki od njih je “čuvar ustava”, koji u konačnici odlučuje o zakonitosti i valjanosti normi koje se primjenjuju na određenom području. To je uloga na koju su ih imenovali tvorci ustavnog poretka.

Ustavni sud Republike Poljske ima ista prava kao i sudovi u bilo kojoj drugoj zemlji EU. Oni mogu provjeriti sukladnost zakona EU -a sa svojim ustavima, a to rade dosljedno već dugi niz godina, čak i desetljeća. Pojedinačne presude bave se širim ili užim pitanjima, ali njihova suština ostaje nepromijenjena – primat prava EU -a nad nacionalnim pravom postoji koji iako je širokog opsega, ima svoje jasne granice.

Ove granice ne određuju samo ustavna ili zakonska priroda nacionalnih pravnih normi, već i predmet koji pokriva pravo EU. Načelo dodjele, kako je definirano člancima 4. i 5. Ugovora o Europskoj uniji, vodeće je načelo Unije. To znači da se nadležnosti tijela Europske unije protežu samo na pitanja koja smo im povjerili u okviru Ugovora. Ne mogu se prihvatiti pokušaji proširenja ovih nadležnosti. Svaka takva radnja trebala bi se smatrati ultra vires, a po samoj svojoj prirodi suprotna ugovornom načelu vladavine prava. Nijedno tijelo Europske unije ne bi smjelo poduzimati radnje na koje je europski ugovori nisu ovlastili.

Ovo pitanje ne izaziva nikakve sumnje u odluke tribunala i ustavnih sudova država članica EU. Doista, ti su sudovi u više navrata izjavljivali da neke radnje institucija Europske unije, osobito one Suda pravde EU -a, prelaze ovlasti date u Ugovorima. Zbog toga su nacionalni sudovi dosljedno odlučili da pojedinačne presude CJEU -a – kao dostavljene ultra vires – nisu obvezujuće za određenu državu članicu.

Poljski ustavni sud danas ne čini ništa što sudovi u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Danskoj, Rumunjskoj, Češkoj ili drugim zemljama EU -a nisu učinili u prošlosti. To je utabani put sudske prakse, koji nikako nije novost. Nijedna od ovih sudskih odluka nijednu državu članicu nije dovela u zabludu s europskim integracijama. Svaki od njih bio je izjava i potvrda činjenica koje proizlaze iz slova i duha europskog prava. Poljski ustavni sud danas ne čini ništa što ne bi učinio u prošlosti – davne 2005., 2006., 2010. ili 2011. – u drugom sastavu sudaca i izabran u svakoj političkoj konfiguraciji od pristupanja Poljske EU. Poljski ustavni sud više je puta donosio odluku o primatu poljskog Ustava nad pravom Europske unije. Ove presude Komisija nikada nije osporila. To je jednostavno zato što provjera usklađenosti međunarodnog prava s nacionalnim ustavom ne krši pravo EU -a.

Sukladno članku 4. poljskog Ustava, vrhovna vlast u Republici Poljskoj pripada naciji. Izraz ovog načela je i hijerarhija izvora prava, prema kojoj je poljski osnovni zakon – koji je nacija usvojila kao najviši izraz svoje političke volje – koji prethodi drugim izvorima prava, poput akata ili čak međunarodnih sporazumi koje je Poljska ratificirala. Nijedna vlada ne smije odstupiti od ovog načela – jer bi to bilo flagrantno kršenje Ustava i bilo bi nespojivo s načelom nacionalnog suvereniteta.

Također je vrijedno naglasiti da poljski Ustavni sud ne navodi da su odredbe Ugovora o Europskoj uniji potpuno u neskladu s poljskim Ustavom. On samo izjavljuje da je jedno, vrlo specifično tumačenje određenih odredbi Ugovora (rezultat nedavne sudske prakse Suda pravde) nedosljedno s poljskim Ustavom.

Prema ovom tumačenju, suci poljskih sudova bili bi obvezni primijeniti načelo primata europskog prava ne samo nad nacionalnim zakonima statutarnog ranga – što ne izaziva nikakve sumnje – već i prekršiti vlastiti Ustav i vlastite presude Ustavni sud. Štoviše, usvajanje ovog tumačenja dovelo bi do zaključka da se milijuni presuda koje su posljednjih godina donijeli poljski sudovi mogu proizvoljno osporiti, a tisuće sudaca razriješiti dužnosti. To ne bi samo izravno kršilo načela neovisnosti, nesmjenjivosti, kao i stabilnost i izvjesnost prava na sud, koje proizlaze izravno iz poljskog Ustava, već bi dovelo i do snižavanja ustavnog standarda sudske zaštite poljskih građana i posljedično nezamisliv pravni kaos s ozbiljnim utjecajem na sve.

Niti jedna suverena država ne može pristati na takvo tumačenje. Njegovo prihvaćanje učinkovito bi se prevelo u Europsku uniju koja bi prestala biti unija slobodnih, jednakih i suverenih zemalja. Takav pristup fait complei pretvorio bi Europsku uniju u središnje upravljani državni organizam, čije institucije mogu prisiliti što god žele unutar njezinih ‘provincija’, bez obzira na bilo kakvu pravnu osnovu.

To nije ono što smo dogovorili Ugovorima. Poljska se u potpunosti pridržava zakona EU. Kao i svaka druga država članica, ovo pravo našoj zemlji daje posebne obveze i prava. Jedno je pravo zahtijevati od tijela EU -a da djeluju samo u pitanjima za koja su im povjerena, a ne onima koja su izvan njihovih nadležnosti.

Nažalost, danas se bavimo vrlo opasnim fenomenom kojim različite institucije Europske unije uzurpiraju ovlaštenja koja nemaju prema Ugovorima i nameću svoju volju državama članicama per fas et nefas. To je osobito očito danas jer se u tu svrhu koriste financijski alati. Bez ikakve pravne osnove, pokušava se prisiliti države članice da učine ono što im institucije Unije nalažu – bez obzira na bilo koju pravnu osnovu za nametanje takvih zahtjeva.

Takva se praksa ne može prihvatiti. Ne samo zato što je protuzakonita, nego prije svega zato što slabljenje svih država članica predstavlja opasnost za budućnost Europske unije. Unija je snažna koliko su snažne njene članice. Njihovo slabljenje, podređujući države članice praktički neograničenoj moći institucija s centralnim upravljanjem, lišenim demokratske kontrole, u konačnici može dovesti do potpunog odvajanja mehanizama donošenja odluka od volje građana, na primjer na demokratskim izborima – i do transformacije Uniju u organizaciju koja je u suprotnosti s našim zajedničkim vrijednostima: sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava, pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda i solidarnost.

Posljedice postoje i moramo ih imati na umu. Danas je pozornost institucija EU usmjerena na Poljsku. Poljska je odlučna u obrani svog suvereniteta i načela podjele ovlasti. Sjetimo se, međutim, da kada bi bilo koja država danas bila prisiljena djelovati tako da prekrši svoj suverenitet došlo bi do pravnog presedana. Sutra bi sve druge članice to osjetile na svojoj koži jer bi taj presedan bio upotrebljen protiv njih.

***

Današnja Europa ne samo da se polako oporavlja od pandemijske krize, već se suočava i s izazovima puno dublje krize. Ti izazovi se nisu pojavili jučer. Financijska kriza koja prijeti oslabiti ili čak srušiti europodručje, migracijska kriza, Brexit kriza, plinska i energetska kriza koja milijunima prijeti siromaštvu, samo su neki primjeri koji pokazuju da sudbina naše Unije posljednjih godina nije kronika uspjeha.

Ako želimo izbjeći buduće krize, moramo promijeniti svoje načine. Uspjeh europskih integracija temelji se na zajedničkim načelima kao što su međusobno poštivanje i solidarnost, težnja ekonomskoj i društvenoj koheziji uz poštivanje različitosti i zakona – te da od sebe zahtijevamo upravo ono na što smo se obavezali Ugovorima.

Moramo se vratiti na te izvore. Europska unija nije i ne bi trebala biti skup boljih i lošijih članica. Ona ne služi i ne bi trebala služiti ostvarivanju interesa nekih država članica na račun drugih; niti bi trebao postati centralno upravljani organizam bez demokratske kontrole suverena – građana europskih zemalja koji izražavaju svoju volju preko država članica EU.

Potrebno je da ponovno započnemo suradnju u imperativu razumijevanja. Jezik financijskih ucjena, kažnjavanja, „izgladnjivanja“ nepodčinjenih država, nedemokratskih i centralističkih pritisaka nema mjesta u europskoj politici. Takav jezik ne pogađa samo pojedine države, već cijelu zajednicu.

Poljska je spremna za dijalog. Veselimo se razgovoru – u duhu uzajamnog poštovanja i poštivanja našeg suvereniteta, a da nas ne tjeraju da se odreknemo svojih nacionalnih nadležnosti. Uvjeravam vas da te reforme poduzimamo isključivo u interesu naših građana, a oni će nas na kraju smatrati odgovornima za sve na transparentan i demokratski način. Naš je cilj poduzeti samo mjere koje su dobre i za naše građane i u skladu su s pravom EU -a, u mjeri u kojoj smo vezani Ugovorima. Molim vas za razumijevanje i uzajamnost – sličnu spremnost za vođenje dijaloga u duhu poštovanja. Svi smo u istom čamcu.

Želimo voditi ovu raspravu licem u lice. Ovog tjedna u Strasbourgu i Bruxellesu stoga se želim osobno obratiti vama i detaljno objasniti značenje stajališta Poljske.

“Natjerajte muškarce da rade zajedno; pokažite im da izvan njihovih razlika i zemljopisnih granica postoji zajednički interes.” rekao je Jean Monnet. Danas je vrijeme za zajedničko djelovanje – a ne za suprotstavljanje jedni drugima. Sjetimo se pouke Otaca utemeljitelja europskih zajednica: imajte hrabrosti suočiti se sa stvarnošću. Danas nam je potrebna hrabrost da prevladamo stvarne probleme. Čvrsto vjerujem da će sve države članice i institucije Europske unije biti dovoljno hrabre i odgovorne da se u svom djelovanju vode ovim načelom.

                                                              premijer Poljske

                                                        Mateusz Morawiecki