Poljoprivredni prosvjedi

  Europski poljoprivrednici pritisnuti europskim zakonima i odlukama sada već mjesecima prosvjeduju. Ti poljoprivredni prosvjedi se događaju kako bi se europska poljoprivreda spasila od ciljanog uništenja, ali…

  Poljoprivrednici imaju stvarno bezbroj razloga za prosvjede pa oni u različitim članicama EU prosvjeduju iz različitih razloga. Neki prosvjeduju zbog Ukrajine, neki zbog europskih pravila, a neki zbog uvoza iz drugih država.

  Za početak ćemo navesti farmere iz istočne Europe koji prosvjeduju zbog Ukrajine. U cilju pomaganja žrtvi ruske agresije Europska unija je donijela odluku o bescarinskom uvozu ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda. To je rezultiralo iskrcavanjem ogromnih količina ukrajinske pšenice u Europskoj uniji što je srušilo njeno cijenu u Europi.

  Kako bi spasili vlastite poljoprivrednike i sprečili prosvjede Mađarska, Poljska, Slovačka zabranjuju uvoz iz Ukrajine. Nešto slično su još 2023. razmišljali Bugarska i Rumunjska i tu priča staje. Neke od navedenih države su u međuvremenu ukinule zabranu uvoza ukrajinske pšenice što je dovelo do farmerskih demonstracija.

  Drugi razlog za prosvjed je trgovinski dogovor s državama Latinske Amerike koji će dovesti do masivnog uvoza. Po riječima predstavnika farmera poljoprivrednici Latinske Amerike se ne moraju držati europskih standarda pa će ih jednostavno pregaziti. Po tom posljednjem pitanju oni su neupitno u pravu pa je stoga red pogledati koja su to pravila, standardi.

  Prvo od njih je ono o nužnosti smanjivanja ispuštanja stakleničkih plinova u poljoprivredi i stočarstvu. Taj europski zakon dovodi još 2022. do velike pobune farmera u Nizozemskoj. Konkretni razlog za pobunu je bilo otkriće da Nizozemska treba zatvoriti 29 000 farmi kako bi se uskladila s europskim zakonima. Razlog za to je inače plin amonijak po pitanju kojega i Hrvatska krši europska pravila.

  Stvar inače nije samo u amonijaku nego u svim stakleničkim plinovima. U skladu s tim Europska unija najavljuje da bi i poljoprivreda trebala plaćati za emisije ispuštenog ugljika što farmere užasava.

  Drugi primjer europskih zakona po ovom pitanju je onaj o bioraznolikosti. Po tom europskom zakonu poljoprivrednici trebaju ostaviti 4 % svog zemljišta na kojemu se neće uzgajati usjevi. Time bi oni smanjili svoje prihode, ali istovremeno zaštitili prirodu !? Normalno taj briljantni plan eurokrata im se ne sviđa.

  Treći dio koji izaziva bijes farmera je ukidanje subvencija na gorivo za poljoprivredne strojeve. Zbog ovoga su prije svega podivljali farmeri u Njemačkoj protiv njihove vlade koja je ukinula subvencije.

  Reakcija eurokrata na ove opravdane prosvjede je bio čisti fundamentalizam. Iz perspektive Europske komisije oni nemaju pravo prosvjedovati protiv njihove stručne vlade i stručnih odluka. Oni nemaju pravo prosvjedovati, ali ovo je ipak superizborna godina pa stoga se treba nešto poduzeti.

  Pošto se u izbornoj godini trebaju smiriti pobunjeni farmeri,a istovremeno se fundamentalistički ništa ne smije promjeniti donesena je izmjena zakona o bioraznolikosti. Tom izmjenom zakon o bioraznolikosti neće nastupiti na snagu „danas” u izbornoj 2024., nego u neizbornoj 2025 godini.

  Drugi navodni ustupak je odluka da se u novom zakonu neće spominjati smanjivanje ispuštanje stakleničkih plinova. To predstavlja još jedan izborni trik jer se konkretnim spominjanjem ili ne poljoprivrede ništa ne spominje. Konkretno u zakonu se govori o smanjivanju ispuštanja plinova od 90% (prema 1990) u cijelom društvu pa izdvajanje ili ne poljoprivrede ništa ne mjenja.

  Jedini pravi ustupak eurokrata je po pitanju smanjivanja korištenja pesticida. Europska komisija je od toga odustala, ali ne zbog farmera koji se „nemaju pravo buniti” nego zbog parlamenta. Riječ je o Europskom parlamentu koji u „predizborno” vrijeme ruši prijedlog Europske komisije.

  Sve u svemu farmeri demonstriraju, a eurokrati nastavljaju po svome. To je jedini zaključak ovih demonstracija.