Pljačka Rumunjske

  Pljačka Rumunjske i drugih istočnih članica EU se ne događa ako vjerujemo tipičnoj zapadnoeuropskoj priči. Ta priča nam govori o humanistički nastrojeni zapadnim članicama Europske unije koje pomaže svoju istočnu braću samo da bi ih ona nezahvalno ugrizla za ruku.

  Već kod pojma humanistički nastrojeni su Vam se sigurno upalili alarmi pošto se korporacije i političari bave s puno stvari, ali rijetko humanizmom. On jednostavno nikada nije dio njihovog strateškog plana.

  Kako bi vidjeli stvarnu situaciju, a ne laž od koje zapadni moralisti lakše spavaju citirati ćemo Clotilde Armanda iz pazite sada ovo liberalne proEuropske političke grupacije Renew Europe. Ona je prošle godine izjavila kako bogate članice predstavljaju sebe kao dobroćudne humaniste koje kritiziraju istočnoeuropski birači i autokratske vlade dok unovčavaju čekove koje im šalje zapadna Europa.Ta priča predstavlja čistu laž pošto novac teče iz smjera siromašnih istočnoeuropskih članica prema bogatim zapadnoeuropskim.

  Tako je na primjer između 2009 i 2015 Rumunjska izgubila 50 % svojih doktora i svake godine još njih 10 % preostalih u Rumunjskoj dobiva pozive da se presela na zapad. Na edukaciju jednog doktora Rumunjska potroši 100.000 eura, ali to se nigdje ne vodi u Europskim poslovnim knjigama. Samo gledajući novac potrošen na doktore koji se sele u zapadnu Europa Rumunjska vraća više od 25 % novca koje godišnje dobiva s zapada, a to su ponovno ćemo reći samo doktori bez svih drugih koji kreću istim putem.

  Ovaj problem nije vezan samo s Rumunjskom nego i svim drugim istočnim članicama Europske unije. Uzmimo na primjer drastični primjer Bugarske gdje između 80 i 90 % studenata medicine namjerava nakon završetka studija pobjeći na zapad, a država će dobiti jedan veliki šipak za novac koji je potrošen na njihovu edukaciju. U Poljskoj je situacija nešto bolja pošto samo 60 % doktora razmišlja o preseljenju na zapad, ali trebamo se upitati da li itko smatra da govorimo iz Poljske perspektive o dobrom postotku ?

  Vrativši se natrag u Rumunjsku red je naglasiti kako odlazak ljudi ne predstavlja niti približno jedini profit koji zapad izvlači iz istočne Europe i mi to svi dobro znamo. Stanovnik Bukurešta danas odlazi kupovati u francuski trgovački centar, njegov mobilni operater je isto tako iz Francuske, dok je vodovod glavnog grada Rumunjske prepušten korporaciji iz naravno prijateljske Francuske. Istu stvar imamo s kompanijom od koje on kupuje plin i po očekivanju sve te račune stanovnik Bukurešta plaća preko Francuske banke. To je današnja sudbina Rumunjske koja je vrlo slična sudbinama drugih istočnoeuropskih članica Europe, što znači i Hrvatske. To su inače bile riječi Clotilde Armand iz liberalne stranke,a ne riječi nekog istočnoeuropskog nacionaliste.

  Pretpostavljam da svi moji koji živimo u Hrvatskoj se slažemo s relativno novom gradonačelnicom sjevernog kvarta Bukurešta,a onima koji tako ne misle red je spomenuti ekonomske procjene stručnjaka. Njihove procjene nam govore da Njemačka u prosjeku svake godine zarađuje 25 milijardi eura samo na osnovi novca koje su istočnoeuropske, a potom i južnoeuropske članice potrošile na edukaciju osoba koje su se preselile u nju.To je ujedno razlog zašto danas postoji veća razlika u kupovnoj moći između istoka i zapada Europe nego što je to bilo 1989 godine.