Peticija u Velikoj Britaniji

Trenutačno je u Velikoj Britaniji aktivno 35 akata parlamenta, 52 statutarna elementa, 13 kodeksa prakse i 3 kodeksa uputstva koji tvrde „mrziti” ikoga zbog njegove rase, boje kože, nacionalnosti, nacionalnih korjena, religije, ateisma, spola, roda, seksualne orjentacije, invaliditeta, godina starosti i slično….

Bez obzira na sve te zakone, a trebali bi dodati i baš zbog njih britanski multikulturalizam predstavlja totalni promašaj u usporedbi s onim kakvim se predstavlja od strane medija i države. Terorizirani strahom da će biti proglašeni rasistima nitko u Velikoj Britaniji ne želi govoriti o problemima što je na kraju rezultiralo prihvaćanjem azijski bandi silovatelja, šerijatskim sudovima, genitalnom mutilacijom djevojaka, mnogoženstvom i drugim represivnim načinima ponašanja prije svega muslimanskih grupa koje najčešće porjeklo vode iz Pakistana. To sve je bilo prihvaćeno u ime multikulturalnosti i prihvaćanja različitosti kultura što “obogaćuje društvo” u cijelini bez obzira što nitko ne pruža dokaze o pozitivnom utjecaju na autohtone stanovnike i socijalnu koheziju.

Na kraju ništa to bolje ne dokazuje od azijskih bandi silovatelje koje su ciljano silovale bijele djevojčice 15 godina uz puno znanje državnih organa koji se nisu usudili reagirati zbog straha da će biti optuženi za rasizam. Najbolji prvobitni zaključak britanske situacije su 2017 godine pri presudi jednoj od bandi silovatelja dali tamošnji tužitelj John Elvidge i sutkinja Penny Moreland kada su rekli da pripadnici pakistanske banda silovatelje koja je ciljano silovala bijele tinejdžerke nije bila vođena rasizmom.

Nakon što se postojanje ovih migrantskih bandi više nije moglo sakriti vlada premijerke Therese May je naredila provođenje istrage po ovom pitanju. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Sajid Javid je bio naredio provođenje istrage riječima:”ignoriranje karakteristika, konteksta i nacionalnosti članova bandi samo pomaže ekstremnu desnicu (čitaj:britanske nacionaliste)”, a potom je još bio dodao „ja neću dopustiti da kulturološka ili politička osjetljivost stane na put našeg razumijevanja problema i kako ga možemo rješiti”.

To su bile riječi iz 2018 godine, a do danas taj napisani izvještaj još nije ugledao svijetlo dana, a migrantske bande slobodno nastavljaju s svojim poslovima. Tokom posljednjih 12 mjeseci za koje postoje podaci navodno gotovo 19.000 djevojčica je bilo silovana od tih bandi, a sadašnja britanska vlada taj problem ne smatra dovoljno važnim za rješavanje.

Reagirajući na ovo odbijanje vlade Johsnona da reagira britanci su počeli ispunjavati službenu peticiju kojom se traži puštanje izvještaja o migrantskim bandama u javnost. Ubrzo je ova peticija skupila više od 100.000 potpisa tako da na nju britanski parlament mora reagirati, mora ju uzeti na razmatranje što bez obzira na proceduru vlada odbija učiniti.

Britanska vlada je na ovaj zahtjev odgovorila da puštanje u javnost izvještaja nije u nacionalnom interesu i da se odbijaju pridržavati zakona o objavi informacija. Po mišljenju vlade puštanje ovog izvještaja u javnost bi moglo dovesti do stvaranja lažnih vijesti kada bi se tamo skupljene informacije koristile izvan konteksta. U svom službenom pismu vlada je na kraju navela kako razumije da je ovo pitanje u vrlo velikom javnom interesu, ali da puštanje tih informacija u javnost nije u javnom interesu. Ta šizofrena pozicija vlada prilično jasno pokazuje da se ništa nije promjenilo u Londonu iz vremena kada su državne službe prikrivale masivna silovanja prije desetak i više godina.