Plenkovic-Vujcic-Maric

Kako spasiti gospodarstvo ?

Danas svi znamo zahvaljujući primjeru iz Južne Koreje da je odnos Hrvatske,a i zapada općenito prema korona virusu štetan za gospodarstvo i za zdravlje. Karantena ubija naše gospodarstvo brže nego što bi ga ubio sam virus tako da je pitanje koliko ona uopće ima smisla.

Prije svega fiskalni odnos vlade prema gospodarskom stanju je istovremeno očekivan pošto državnom politikom upravljaju ministar financija Marić, guverner HNB-a Vučić i bivši član europskog komiteta za proračun, premijer Plenković i ujedno katastrofalan. Većina kritika vlade i stručnjaka koji su sve, ali nisu neovisni koje možemo čitati u medijima se tiču poziva na smanjenje poreza. Ti pozivi imaju isto toliko smisla kao poziv Kine da se smanje, ukinu carine na uvoz kineskih proizvoda pošto nemaju nikakve veze s gospodarstvom nego jedino s osobnim željama za povećanjem vlastitog profita na uštrb zajednice u krizi.

Andrej Grubišić kojeg jedni mediji nazivaju ekonomskim, a drugi financijskim stručnjakom danas praktički iskače iz svake paštete kao praktički jedina osoba koja razumije gospodarsku situaciju. U određenom smislu on ju i razumije pošto je kada govori da će nam BDP pasti 10 % u ovoj godini puno bliži istini od Raiffeisenbanke koja tvrdi da će pad iznositi 5 %.

Na žalost tu njegova točnost završava pošto je po njemu i mnogim drugim stručnjacima koje imamo slušati u medijima osnovni cilj tih mjera smanjivanje uloge države u gospodarstvu istovremeno kada se od te iste države traži financijska pomoć putem ukidanja poreza i drugih davanja. Riječ je o pokušaju prodaje neoliberalnog pristupa gospodarstvu kao nužnog u isto vrijeme kada zapadne članice Europske unije kreće potpuno suprotnim smjerom.

Italija i Francuska suočene s gospodarskom krizom izazvanom korona virusom su odlučile spašavati kompanije ulaskom države u vlasničku strukturu dok je Njemačka donijela odluku da će uzeti udio u vlasništvu kompanija koje traže državnu pomoć. To nam ujedno govori da zapadne demokracije koje su nam uzor kreću u potpuno različitom smjeru od smjera smanjivanja udjela države u gospodarstvu koji se nama preko medija nameće.

Jedan od mitova koji nam se isto nameće je da korona virus predstavlja crnog labuda. Nema veze da li čitamo Direktno, Al Jazeera Balkan, slušamo Škoru ili nekog četvrtog svi nam oni govore da je korona virus crni labud. Taj mit jedino ima smisla kao opravdanje vlada i kompanija za vlastitu nesposobnost ili pohlepu pošto je Južna Koreja pokazala što može učiniti sposobna i odlučna vlada za razliku od naših neuspješnih i neodlučnih.

Danas kada Francuska, Švedska i druge države šalju stručnjake i direktno traže pomoć od Južne Koreje, naša vlada potpuno ignorira uspjeh ove države. Prva stvar koju je Južna Koreja učinila biva masovno testiranje stanovništva na korona virus putem stanica za testiranje u kojim osobe ne napuštaju vlastito vozilo. Na mjestima javnog okupljanja su postavljene termalne kamere koje mjere temperaturu osoba koje ulaze,a u slučaju ako netko od osoba oboli od virusa njegovi poznanici završe u izolaciji koja se kontrolira putem aplikacije na mobitelu koju on mora instalirati.

Na taj način je Južna Koreja pobjedila epidemiju i za razliku od nas sačuvala svoju ekonomiju koju ubija karantena. Hrvatska je u stanju provesti slične mjere, dopustiti rad svih poslovnih subjekata koji imaju termalne kamere na svojim ulazima, ali naša ekonomija je toliko vezana s europskom tako da je pitanje koliki dio je se može spasiti ovisnosti od turizma.

Ta masovna testiranja i uvođenje termalnih kamera u sve poslovne subjekte neupitno predstavljaju jednu od prvih mjera koje trebamo provesti nakon čega treba proračunsko masovno financiranje gospodarstvu u sličnoj visini kao što se to događa u drugim zapadnim demokracijama. Za početak Hrvatska je dobila 1.158 milijardi eura od Europske unije nakon čega bi država trebala odrešiti kasu i direktno financirati poslovanje kompanija koje su bile uspješne, profitabilne do izbijanja krize s dodatnih 30 milijardi kuna potpuno ignorirajuću proračunsko razmišljanje. U te kompanije koje se trebaju spašavati ne spadaju niti trgovački centri koji posluju negativno već desetak godina, niti j.d.o.o niti oni koji imaju viši porezni dug. Te sve neprofitabilne kompanije treba jednostavno prepustiti svojoj sudbini, a jedino njihove radnike financirati s minimalcem.

Na žalost namjesto da se krene tim putem i spase kompanije kao što je Drvna industrija Klana država je odlučila krenuti putem privremenog rezanja radnih prava što će se prije svega odraziti na kupovnu moć zaposlenih u upravi. Koliko god da ih mi ne volimo (ljubomorni?) makroekonomska posljedica te mjere će biti pad kupovne moći i daljnji pad gospodarstva tako da je bilo puno pametnije suspendirati uplate u II stup čime ćemo uštediti oko 6.5 milijardi kuna i taj novac preusmjeriti za održavanje ekonomije. Jednostavno za vladu je lakše udariti po zaposlenima nego po bankama koje upravljaju fondovima što ukazuje na financijski, protugospodarski pristup problemu zbog kojeg će Hrvatska nepotrebno izgubiti dodatnih stotine tisuća radnih mjesta.

0 0 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina