Partijske demokracije

  Svi znamo da su predsjednici stranaka u maleni unutarstranački diktatori. U skladu s tim zanimljivo nam je pogledati kako funkcioniraju partijske demokracije, kako funkcionira izbor predsjednika stranke.

  Kao primjere načina izbora predsjednika stranke uzeti ćemo Njemačku, Veliku Britanija i dva domaća primjera. To bi nam trebalo dovoljno dobro ukazati kako funkcionira temeljni sustav koji upravlja liberalnim demokratskim režimima.

  Naš prvi primjer nam dolazi iz Njemačke gdje je CDU bio suočen s prevratima nakon ostavke Angele Merkel. Tko će biti predsjednik CDU-a u normalnim okolnostima odlučuju partijske regionalne vođe. Drugim riječima oni izabiru delegate koji će potom izabrati predsjednika CDU-a. Ukratko obični članovi stranke i simpatizeri nemaju nikakvo pravo glasa.

  Posljednji put je na ovaj način izabran predsjednik CDU-a na prijelazu iz 2020 u 2021 godinu. Tada za predsjednik biva izabran u narodu i među biračima omraženi Armin Laschet. On je ipak bio izabran jer su se njegovi liberalni pogledi sviđali političkoj eliti CDU-a što je rezultiralo izbornom katastrofom. Tek nakon te katastrofe stranka je dopustila običnim članovima da izaberu novog predsjednika stranke.

  Britanska Konzervativna stranka u doba pisanja ovog teksta izabire svog predsjednika stranka. Njen način izbora predsjednika je vrlo sličan Njemačkom što znači da stranački dužnosnici odlučuju tko će biti predsjednik.

  Ipak u toj proceduri postoji značajna razlika od Njemačke pošto će stranačka elita prestati s svojim glasovanjem kada se natjecanje svede na 2 kandidata. Tada između ta dva kandidata koje je izabrala stranačka elita obični članovi mogu birati novog predsjednika stranke.

  Na kraju stranačke elita je dopustila običnim članovima kako bi odlučili da li će novi predsjednik stranke biti predstavnik financijske industrije ili zagovornica LGBT prava. Činjenica da se i prvome i drugom protive obični članovi stranke elita smatra nevažnim. Sigurni smo da će i oni kao i CDU biti kažnjeni na sljedećim izborima.

  Stanje kod nas se u određenom smislu može,a u određenom ne može uspoređivati s ranije navedenim strankama. Situacija se ne može uspoređivati pošto je Andrej Plenković bio jedini kandidat za predsjednika HDZ-a 2016 godine. Da 2020 godine su bila dva kandidata, ali tijekom unutarstranačkih izbora predsjednik stranke je imao sve organizacijske prednosti.

  Za razliku od HDZ-a unutarstranački izbori za novog predsjednika SDP-a su provedeni koliko god je to demokratski moguće. Predsjednika SDP-a je između 5 kandidata biralo 12 tisuća članova stranke po principu jedan član jedan glas. Kako niti jedan od kandidata za predsjednika nije bio dobio 50 % glasova održan je drugi krug na kojem pobjeđuje Peđa Grbin. 

  Od svih primjera izbora predsjednika stranke onaj SDP-a je bio najdemokratičniji. Jedino članovi ove stranke će na sljedećim izborima kušati ono što su sami zakuhali. Isto će vrijediti na sljedećim izborima i za predsjednika CDU-a, ali to se dogodilo tek nakon ranijeg debakla.