Orden pobjede

  Najviši orden Sovjetskog saveza i jedan od uopće najviših ordena svijeta je Orden Pobjede. Samo 16 osoba je dobilo ovaj orden, a danas govorimo o tome kako ga je zaslužio rumunjski kralj Mihajlo.

  Da bi osoba dobila orden pobjede ona je trebala ispuniti nekoliko osnovnih uvjeta. On je trebao biti general, maršal ili pojednostavljeno vrhovni zapovjednik koji upravlja minimalno jednom armijom u Drugom svjetskom ratu. Drugi uvjet za dobivanja ordena bilo da je navedeni general/maršal svojim zapovjedanjem drastično promjenio stratešku situaciju u korist Crvene armije. Ovaj orden je dobilo 11 sovjetskih generala/maršala i po jedan britanski, američki, rumunjski, poljski i jugoslavenski (Tito).

  Priča o rumunjskom kralju Mihajlu predstavlja ujedno drugi dio priče o Rumunjskoj u Drugom svjetskom ratu. U prvom dijelu priče smo govorili kako je Rumunjska ušla u ovaj rat željeći povratiti današnju Moldaviju i da im Hitler vrati Transilvaniju. Tadašnji diktator Rumunjske te 1941. odbija prijedloge Hitlera da anektira dijelove današnje Ukrajine jer „to nije rumunjska zemlja”. Nakon njemačkog neuspjeha pred Moskvom Bukurešt postaje uvjeren da će Hitler izgubiti rat pa se za to počeo vojno pripremati.

  Time želimo reći da je 1944. rumunjska vojska bila značajna regionalna vojna sila, a ne armija slomljena u SSSR-u. Nakon talijanske kapitulacije i njenog prelaska na stranu saveznika Berlin je shvatio da tako nešto može učiniti i Rumunjska pa je u skladu s tim pripremio svoje planove. Riječ je bila o iznimno optimističnom planu imena Operacija Margareta čiji cilj biva Njemačko-Mađarsko-Bugarska okupacija Rumunjske.

  Dok je Hitler ovo planirao o Rumunjskoj u Bukureštu je sjedio mladić bez ikakve stvarne moći radeći vlastite planove. Riječ je bila o mladom kralju Mihajlu I koji se već 20 godina nalazio u centru političkih spletki. Njegov djed kralj Ferdinand je uspio nakon Prvog svjetskog rata stvoriti Veliku Rumunjsku, ali nije uspio kontrolirati obitelj.

  To dovodi do incidenta nakon kojeg kraljev sin Karol postaje prisiljen odustati od nasljeđivanja kraljevske krune u ime svog sina Mihajla. Nakon smrti kralj Ferdinanda 1927. Mihajlo koji nema niti 6 godina postaje kralj Rumunjske. Samo tri godine kasnije njegov otac vrši puč i postaje novi kralj dok je Mihajlo svrgnut na položaj prestolonasljednika.

  Kralj Karol se održava na vlasti do 1940. kada Rumunjska gubi današnju Moldaviju u korist SSSR-a, Transilvaniju u korist Mađarske, a Dobruđu u korist Bugarske. Tijekom novog puča Mihajlo koji ima 18 godina postaje kralj, ali stvarnu moć preuzima general Antonescu.

  Političko i vojno stanje u Rumunjskoj se sljedeće 4 godine ne mijenja sve do završetka Operacije Bagration. To je već doba kada se kralj Mihajlo nalazi u tajnim kontaktima s Moskvom, Londonom i Washingtonom pripremajući prelazak na stranu saveznika.

S  ignal da je vrijeme za izvršiti dogovoreno Mihajlu dava preko radija Molotov 22.08.1944. govoreći: “mi ne želimo niti rumunjski teritorij niti pretvoriti Rumunjsku u vazala”. Nakon te poruke kralj Mihajlo II koji tada ima 23 godine poziva vojnog diktatora Rumunjske i njemačkog veleposlanika na sastanak. Tijekom sastanka održanog 23.08.1944. Mihajlo je zatražio sklapanje mira s saveznicima što Antonescu odbija nakon čega je uhićen.

  Odmah po završetku sastanka Kralj obavještava Rumunje i svoje vojne snage da je s saveznicima sklopljeno oružano primirje. S druge strane obavijestio je Berlin da Rumunjska neće sprečiti povlačenje njemačkih snaga s svog teritorija. Reakcije na te poruke su bile očekivane. S jedne strane Staljin je pozdravio obnovu kraljeve vlasti u Rumunjskoj dok je Hitler s druge naredio armiji da ju napadne, a zrakoplovstvu da bombardira Bukurešt.

  U doba kada stižu ta naređenja njemački i rumunjski vojnici su stajali jedni uz druge pa možete zamisliti anarhiju koja nastaje 24.08.1944. ? Dok je tako u dijelovima Rumunjske došlo do anarhije u kojoj se ne zna tko je prijatelj, a tko neprijatelj u Bukureštu se to znalo. Hitler je svoje specijalne odrede fokusirao na pokušaj osvajanja Bukurešta i rušenja Mihajlove vlade. Taj pokušaj rezultira četverodnevnom bitkom za glavni grad tijekom koje su Njemci poraženi i uz pomoć američkog bombardiranja. Drugi njemački fokus su bila rumunjska naftna polja koje osigurava 25 000 vojnika Wermachta. To dovodi do petodnevne bitke koju se Njemci ponovno izgubili ostavivši tako Hitlerovu vojsku s minimalnim rezervama nafte.

  Dok su Njemci u borbama s Rumunjima pokušali zauzeti političke i ekonomske strateške točke ovi drugi su osvajali vojne. Time želimo reći da je u savršeno izvedenom vojnom planu Rumunjska vojska istovremeno osigurala mostove preko Dunava za Crvenu armiju i osvojila glavni put preko Karpata kako bi sprečila dolazak njemačkih pojačanja. To joj je na kraju omogućilo da uz pomoć Crvene armije oslobodi nacionalni teritorij do 31.08.1944.

  Zbog te savršeno izvedene operacije kralj Mihajlo dobiva najviše sovjetske i američke ordene. Staljin mu je bio uručio Orden pobjede, a Truman Legiju za zasluge. Dok su njega slavili situacija za Rumunjsku je bila puno toga, ali ne sjajna.

  Tri dana prije kraljevog puča Rumunjska armija je imala preko milijun vojnika. Tada je bila počela sovjetska vojna operacija koja u sljedeća dva dana potpuno uništava Treću i Četvrtu Rumunjsku armiju. U doba sklapanja primirja, kapitulacije s saveznicima po podacima ministarstva obrane Rumunjska ima 538 500 vojnika koji će se potom boriti protiv Njemačke. Oni će svojom krvlju oprati grijehe Rumunjske u Drugom svjetskog ratu pa će ih praktički trećina biti ranjeno ili ubijeno.

  Isto tako niti priča kralja Mihajla ne završava kako je on bio zamislio. Ona završava abdikacijom na koju ga 30.12.1947. prisiljavaju Komunisti. Kako postoje abdikacije i abdikacije nužno nam je ovdje naglasiti da je ona bila prilično „kulturna”. Time želimo reći da je Staljin uvažio kraljev doprinos u Drugom svjetskom ratu pa ga je komunistička Rumunjska dostojno ispratila. Ona mu je dala 500 000 švicarskih franaka i kolekciju ekstremno vrijednih slika iz kraljevske arhive.

  U određenom smislu rumunjski kralj Mihajlo se ipak posljednji smijao. On je uspio nadživjeti komunizam i Sovjetski Savez, a potom 2010. sudjelovati na Paradi pobjede u Moskvi kao posljednji živući saveznički vrhovni zapovjednik Drugog svjetskog rata.

  Kralj Mihajlo koji je ručao s Hitlerom i Mussolonijem, a medalje dobio od Trumana i Staljina je preminuo 05.12.2017. u 96 godini života.