Myanmar
Gledajući iz ljudske perspektive u svijetu postoje dvije osnovne vrste režima. Naši mediji nas žele uvjeriti da su to demokratski i autokratski/diktatorski režimi, ali to nije istina. U stvarnosti postoje režimi koji dižu životni standard svojih stanovnika i oni koji ga ruše.
Danas je u Myanmaru na vlasti diktatorski, vojni režim koji je nezadovoljan rezultatom izbora održanih 2020 godine izvršio vojni puč. Iz medijske perspektive današnji režim je užasan pošto govorimo o vojnoj diktaturi dok je ako gledamo iz humanističke perspektive on užasan pošto je ekonomski nepismen i ruši životni standard vlastitih stanovnika.
Našu priču o Myanmaru, nekadašnjoj Burmi započinjemo 1962 godine kada tamošnja vojska po prvi put izvodi državni udar. Od tada pa sve do 2015 godine na vlasti je otvoreno bila vojna hunta što niti izbori 1990 i 2010 godine nisu izmjenili. Tek 2015 godine generali su dopustili da na izborima pobjedi Aung San koja je tamo prije svega poznata kao kćer osnivača Burme.
Tijekom vladavine vojne hunte Myanmar je bio postao tamošnja najsiromašnija država što se niti posljednjih godina neće promjeniti. Gledajući konkretnu ljestvicu tamošnjih država red nam je navesti da je daleko najbogatiji Tajland, nakon kojega dolazi Laos (bez izlaza na more), Bangladeš, Kambodža i posljednjih je Myanmar koji zaostaje 18 % BDP-a po stanovniku za njim. Tom gospodarskom zaostatku za koji je kriva vojska još trebamo dodati gospodarske neuspjehe civilne vlade (2015-20) da bi skužili pravu sliku tamošnjeg gospodarskog stanja u doba održavanja izbora.
Izbore 2020 godine zbog čijih rezultata je vojska izvela puč je pored ostalih osudio Human Right Watch. Oni su u svojoj osudi izjavili da su izbori bili nepošteni pošto je Aung Sun imala potpunu kontrolu nad medijima, potom zbog zakona po kojemu samo državljani mogu glasovati i na kraju zbog ustava koji 25 % mjesta u parlamentu rezervira za vojsku.
Stvarni okidač za puč je na kraju ispao pokušaj vlade Aung Sun da izvrši ustavnu reformu kojom bi armiji bila oduzeta mjesta u parlamentu. To ustavna reforma na kraju nije prošla u 2019 godini, ali kako je vojska znala što ju čeka nakon ovih izbora na kojima je Aung Sun poboljšala rezultat u odnosu na 2015 godinu ona je početkom 2021 godine izvela puč i ukinula ustav.
Zanimljivo nam je primjetiti da su ovaj puč javno osudili samo članice Europske unije, Turska, SAD, Kanada, Australija, Južna Koreja, Japan, Ekvador i Kenija. Za razliku od ovih država Bangladeš, Indija, Pakistan, Kina, Vijetnam, Laos, Tajland i Rusija su poslale dužnosnike na vojnu paradu Myanmara održanu krajem ožujka 2021 godine. Iz toga možemo zaključiti da je vojna hunta Myanmara puno toga, ali da nikako nije izolirana u svijetu.
Nakon puča u Myanmaru su izbile prodemokratske demonstracije na koje je vojska odgovorila upotrebom sile,a vojni režim ukidanjem interneta u cijeloj državi smatrajući da ga protivnici koriste za organiziranje svojih akcija. Po podacima Udruge političkih zatvorenika vojni režim je do sada pobio 564 demonstranata, ali nužno nam je naglasiti kako nitko od nas ne zna prave brojeve.
Zapadni protesti i medijski napadi na novouspostavljeni vojni režim će na kraju krajeva ostati bez važnijih posljedica pošto Myanmar u stvarnosti već 30 godina ovisi prije svega o Kini pa stoga ona odlučuje da li će generali ostati na vlasti. Europa i SAD mogu samo vikati, samo protestirati čime sve najčešće počinje i završava.
Gledajući iz ustavnopravne perspektive Aung Sun je demokratski izabrana šefica države, a generali su obični uzurpatori i to ne smijemo nikada zaboraviti. Kako su obje strane u ovom sukobu jednako gospodarski nepismene mi na Hladna istina tada podržavamo Aung Sun iako smo svjesni da smo izloženi zapadnoj propagandi po ovoj pitanju. Ništa na bolje ne ukazuje na tu zapadnu propagandu od demonstracija s uskršnjim jajima u Myanmaru gdje praktički nema Kršćana.