Melenchon je u pravu
Izjava navodno esktremno lijevog kandidata za predsjednika Francuske o otpisu državnih dugova je izazvala bezbrojne kritike. Red je stoga reći Melenchon je u pravu i istovremeno u krivu.
Za početak ove priče red vratiti ćemo se deset godina unatrag kada elita odlučuje da je nužno spasiti Francusku. Njoj je bio potreban istovremeno novi i provjereni čovjek koji će spriječiti pobjedu Le Pen na predsjedničkim izborima. Taj novi čovjek je bio Macron koji 2017. postaje predsjednik Francuske.
U doba preuzimanja vlasti francusku proračunski manjak je niži od 1% nakon čega on odmah eksplodira, Razlog za to postaje njegove smanjivanje poreza najbogatijima i kompanijama kako bi se „pokrenula ekonomija”. Porez je smanjen,a ekonomija nije pokrenuta pa proračunski manjak raste prvo na 3%,a potom na 6% BDP-a.
Ukratko liberalni spasitelj Francuske ju uspjeva bankrotirati i sada postaje pitanje kako izaći iz banane. Elitni stručnjaci će reći dodatno smanjimo mirovine i socijalna davanja svima. Klasični ljevičari će reći povećajmo poreze bogatima, a desničari šute jer ne mogu reći smanjimo poreze bogatima.
To je tamošnja situacija kada Melenchon koji ima veliku mogućnost zbog muslimanskih glasova 2027. ući u drugi krug predsjedničkih izbora govori pobrišimo državni dug koji drži središnja banka. To u realnosti ima neku logiku, ali ne baš pretjeranu.
Time želimo reći da središnja banka drži 18% francuskog duga. Situacija je slična i s drugim državama pa Bank of England drži 25% državnog duga, a Japanska središnja banka oko 50% japanskog.
Drugim riječima središnje banke u vlasništvu država drže dio njihovog državnog duga. Siguran sam da ćete se složiti kako to u određenom smislu zvuči suludo jer ispada da država duguje samoj sebi, ali…
To ali po pitanju Francuske označava da tako nešto neće nikada funkcionirati. To što promovira Melenchon neće i ne može funkcionirati zbog primarnog deficita.
Državni troškovi se računaju na dva načina. Prvi predstavlja sveukupnu državnu potrošnju zajedno s prihodima,a drugi državnu potrošnju bez troškova kamata. Ovaj drugi se zove primarni suficit ili deficit.
Naša poanta bi bila da trenutačni državni proračunski minus Francuske iznosi 5% BDP-a. Većina proračunskog godišnjeg minusa, 3% BDP-a predstavlja 2026. primarni deficit, dok samo 2% odlazi na otplatu kamata. Time želimo reći da bi se brisanjem javnog duga u vlasništvu središnje banke proračunski manjak 2026. smanjio samo s 5%, na 4.6% BDP-a. Drugim riječima ništa se ne bi postiglo.
To znači da je Melenchon u krivu, ali kao što smo rekli on je istovremeno u pravu. On je u pravu po pitanju utjecaja središnje banke na državne financije i primjer za to nam je Japan. Tamošnja središnja banka drži oko 50% javnog duga i na njega država praktični nije plaćala kamate. Time želimo reći da je japanska središnja banka davala kredite Japanu s kamatnom stopom od oko 0% pa država nije osjećala posljedice zaduživanja.
Ta strategija bi predstavlja ispravno rješenje za javni dug Francuske i drugih članica Europske unije. Ona bi mogla biti i dio trajnog rješenja, ali za to bi države trebale imati uravnoteženi proračun. On bi trebao biti u primarnom suficitu, plusu da bi to funkcioniralo.
Kako je on po pitanju Francuske u minusu za nju to ne predstavlja rješenje !?