Macronov kolaps

  Kao što je Rimsko carstvo imalo godine anarhije, godine 4 cara sada ove 2024. Francuska je imala 4 premijera. To bolje od svega ukazuje na Macronov kolaps i općenito kolaps njegovog režima.

  U Francuskom predsjedničkom sustavu i općenito ikada ranije je bilo iznimno rijetko da država u jednoj kalendarskog godini ima 3 premijera. Posljednja francuska godina tri premijera je bila 1958,, godina finalnog umiranja Četvrte republike. Sljedeće godine Charles de Gaulle postaje predsjednik Francuske čime nastaje Peta republika.

  Tijekom prvih nešto više od 6 godina Macronov režim se po političkoj stabilnosti nije razlikovao od onog drugih predsjednika. U tom razdoblju koje traje od 15.05.2017. do 09.01.2024. se potencijalno mogu naći razlozi za sadašnju političku krizu.

  Emmanuel Macron je u 2017. izabran za predsjednika zahvaljujući aktivistima i pozitivnim vibracijama. Riječ je o političkoj PR atmosferi koju on stvara uz pomoć ekipe koja je ranije pomagala Obami postati predsjednik.

  Jedno je biti izabran za predsjednik,a drugo je vladati čega i Macron postaje svjestan još prije ulaska u predsjedničku palaču. Zbog toga on odmah za svog premijera postavlja iznimno sposobnog Edouarda Philippea. Kako je Macronova stranka ostvarila uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima Phillipe nije imao problema s parlamentom, ali se pojavljuju s predsjednikom.

  Edouard Philippe je zbog onoga što i kako radi prilično brzo postao popularniji od udaljenog, elitistički nastrojenog Macrona. U određenom smislu razdoblje 2017. – 2020. je doba dvovlašća Philippe-Macron pa premijer mora otići jer po popularnosti ugrožava predsjednika.

  Njega na poziciji premijera 03.07.2020. nasljeđuje Jean Castex za kojega možemo prije svega reći da je premijer korona razdoblja. Problemi u odnosima Castexa i Macrona nisu toliko jasni kao oni Philippea, ali su bili iznimni. Najbolji primjer toga nam je izjava premijera da će podnijeti ostavku ako Macron osvoji drugi predsjednički mandat. Macron je pobjedio na izborima, a Castex dao ostavku.

  Nova premijerka potom 16.05.2022. postaje Elisabeth Borne koja ni kriva ni dužna mjesec dana kasnije izlazi na parlamentarne izbore. Riječ je o izborima na kojima Macronova stranka osvaja 245 od 577 mjesta o parlamentu. To znači da je Borne prisiljena donositi zakone i državni proračun uz pomoć manjih stranaka

  Tijekom malo manje od 20 mjeseci na premijerskoj poziciji i bezbrojnih pokušaja parlamentarnog rušenja vlade Borne 08.01.2024. podnosi ostavku. Macron je zatražio njenu ostavku nakon kontroverzi oko donošenja novog migrantskog zakona.

  Praktički unaprijed se znalo da će drugi premijer u 2024. postati Gabriel Attal. Kako nam BBC govori on je najmlađi premijer ikada i ujedno prvi homoseksulni premijer Francuske. Njegova mladost i snaga su trebali ojačati pozicije Macronove stranke i reputaciju na europskim izborima.

  Na kraju Emmanuel Macron je bio izborno poražen pa u bijesu raspušta parlament i saziva nove parlamentane izbore. Toj odluci se usprotivio njegov mladi premijer znajući da će doći do katastrofe, ali Veliki Macron je uvijek u pravu…

  Kako izbori iz Macronove perspektive završavaju katastrofom Attal odlazi pa 05.09.2024. novi premijer postaje Michel Barnier. Barnier je instaliran na ovu poziciju čak 50 dana nakon ostavke Attala što predstavlja najduže razdoblje da je Francuska bila bez premijera u doba Pete republike.

  Barnier je dobio otrovnu poziciju pošto Macronova stranka više nije imala niti relativnu većinu u parlamentu. Zbog toga nikoga nije iznenadio pad Barnierove vlade 12.12.2024. Novi četvrti premijer Francuske je već sljedeći dan postao Francois Bayrou (slika) čije su šanse za dugovječnost.

  Emmanuel Macron 2017. postaje predsjednik u doba kolapsa francuske političke klase. On je bio novi čovjek koji treba zaustaviti Le Pen i u tome uspjeva. Svojom u teoriji progresivnom politikom on je nanio nenadoknadive štete francuskoj ekonomiji i društvu. Svojim zakonom o smanjivanju poreza iz 2017. on otvara proračunsku rupu pošto proračunski deficit već 2019. skače na 3% BDP-a.

  U teoriji Macron pokušava staviti pod kontrolu proračunski deficit smanjivanjem mirovinskih prava, ali time samo ljuti Francuze. Tako dolazimo u 2024. kada proračunski deficit raste na 6.1% francuskog BDP-a čime je po nama sve rečeno.

  Vladavina Macrona se u Francuskoj temeljila na državnom zaduživanju koje se sada treba zaustaviti. Briljantna ideja predsjednika je bila do oporba digne ruke za smanjivanje proračunske potrošnje od 60 miliijardi eura. Pošto nisu samoubilački nastrojeni oni to odbijaju što postaje glavni razlog za sadašnju krizu.

  U određenom smislu Macron je odveo Francusku u slijepu ulicu što 2024. svima postaje jasno. Jednostavno on je sam svojim odluka pokazao da je progresivni car u Francuskoj gol.