Matić i Asanović
Povodom vijesti iz Indije o njihovom pokušaju dizajniranja vlastitog AI danas govorimo o dva naša čovjeka u kompjuterskoj industriji. Matić i Asanović su dva domaća dizajnera procesora koji su ostavljaju trag u kompjuterskoj industriji.
Praktički svi znamo o utjecaju Bill Gatesa i Steve Jobsa na kompjutersku industriju. Dobar dio od nas zna i o utjecaju Gordona Moorea i Billa Menchea, ali praktički nitko ne zna o Branku Matiću i Krstu Asanoviću. Red nam je to sada promjeniti.
Poslovna priča o Branku Matiću započinje u kompaniji Kanadski Marconi u Montrealu. Riječ je o kompaniji u kojoj radi i Lorne Troitter s kojim on odlučuje stvoriti jednu od prvih svjetskih kompanija za proizvodnju grafičkih kartica. Ime te kompanije koju oni 1976. stvaraju je Matrox.
Njen prvi proizvod postaje grafički čip Video Ram koja izlazi na tržište te iste 1976 godine. Potom kratko kasnije na tržište izlazi njihova kartica MTX-1632 zajedno s grafičkom kontrolerom.
Ako ćemo vjerovati Matrox marketingu 1978. se njegova grafičke kartice nalaze instalirane u NASA centru, američkim zračnim kontrolnim centrima i slično. Sljedeće godine ih počinje koristiti i Wall Street pošto Matrox kartice omogućavaju spajanje 4 monitora istovremeno.
Tijekom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća Matrox nastavlja razvijati svoje grafičke kartice pa 1983. izlazi s prvog karticom koja ima ugrađeni grafički ubrzivač. Deset godina kasnije izlazi s prvom svjetskom 64bitnom grafičkom karticom,a nakon toga se počinju javljati problemi.
Kao i 3dfx Matrox je iznenađen prelaskom s 2D na 3D kompjutersku grafiku što on ipak nekako preživljava. Posljednja grafička kartica Matroxa za kućno tržište postaje Matrox Parhelia iz 2002. Kako se ona jednostavno nije mogla natjecati s Nvidia i ATI karticama Matrox napušta masovno tržište.
Bez obzira na to on nastavlja postojati do današnjeg dana specijalizirajući se za tržišne niše gdje je manja konkurencija. 2019. kada Lorne Troitter postaje jedini vlasnik Matroxa oni zapošljavaju 700 radnika.
Dok Branko Matić spada u prošlost kompjuterske industrije Krsto Asanović ispadne njegova budućnost. On postaje njegova budućnost posljednjih godina kada gotovo svi počinju koristiti njegov procesor.
Krste Asanović (slika s studentima) je profesor emeritus na kompjuterskom odjelu University of California u Berkeleyu. Prije 15 godina on s svojim studentima dizajnira zanimljivi procesor RISC-V. RISC ili punim imenom Reduced Instruction Set Computer je vrsta procesora s smanjenim brojem naredbi. Dizajniranje RISC procesora u stvarnosti ne predstavlja neku novost pošto prvi od njih nastaju još 1975. Danas postoji cijeli tucet RISC procesora,a najpoznatiji su ARM oko kojih su stvoreni pametni telefoni.
Specifičnost Asanovićevog dizajna ispadne da je RISC-V procesor otvorenog standarda koji je bez autorskih prava dostupan svima. Kako je riječ o dobro dizajniranom procesoru otvorenog koda praktički sve važnije korporacije ga počinju koristiti. Kao primjer toga ćemo navesti da RISC-V od 2018. koristi Nvidia, 2019. Western Digital, 2020. DARPA,a 2024. je Alibaba na temelju njega dizajnirala procesor za servere.
Sada 2025. onima koji koriste procesor RISC-V se pridružuje Indija koja želi nadoknaditi svoje zaostajanje u kompjuterskoj industriji. Ona ima vlastiti procesor Shakti E, ali on tek 2020. dostiže brzinu od 100 Mhz. Drugim riječima riječ je o procesoru koji 30 godina kasni za zapadnim, pa stoga Indija u određenom smislu odustaje od njega i prelazi na RISC-V.. Strateški cilj Indije je u sljedeće dvije godine stvoriti vlastiti AI koji će se temeljiti na Asanovićevom procesoru.
Ukratko iako se to ne govori naši ljudi su odigrali i igraju ulogu u svjetskoj kompjuterskoj tehnologiji.