Svjetski procesorski sustavi

  Stvaranje odvojenih procesorskih sustava u svijetu nam predstavlja još jedan dokaz kraja globalizacije. Svaka država koja drži do sebe želi stvoriti vlastiti hardverski, procesorski sustav kako bi se zaštitila od špijunskih operacija.

  Najdalje je u ovom smjeru otišla Kina koja od 2014 godine proizvodi vlastite procesore zahvaljujući dogovoru s VIA korporacijom. Prvi kineski procesor je u stvarnosti bio VIA Nano nakon čega su masovna ulaganja rezultirala zadovoljavajućim rezultatima.

  Ulaganje Kine se nije ticalo samo razvoja procesora Zhaoxin nego i ulaganja u proizvodni proces. Prošle verzije ovog procesora su bile napravljene u pogonima TSMC-a na Tajvanu, a cilj je da buduće budu u Kini.

  Tu buduću proizvodnju bi trebala vršiti kineska korporacija SMIC. Ova korporacija se našla u problemima kada ju je SAD stavio pod sankcije, ali to će samo usporiti njen rast. Američke sankcije ga jednostavno ne mogu zaustaviti zbog prioritetnih kineskih ulaganja u nju.

  Drugi potez koji je povukao SAD po pitanju kineskog procesora predstavlja Intelova kupovina tima koja stoji iza dizajna procesora VIA Nano. Riječ je o prilično mutnoj kupovini o kojoj se malo zna. Jedino je poznato da osobe koje znaju sve trikove na kojima su stvoreni temelji Zhaoxin procesora sada rade za američku korporaciju.

  Rusija se povela primjerom Kine tek 2014 godine nakon što se našla pod zapadnim sankcijama zbog Ukrajine. Jedan od poteza koje je Rusija povukla proteklih godina je pravo na proizvodnju matičnih ploča temeljenih na AMD čipsetu B450. Tijekom proljeća 2021 godine Rusija je naručila kod ruskog proizvođača 40 tisuća matičnih ploča temeljenih na ovom procesoru.

  Drugi dio priče o ruskoj hardverskoj neovisnosti čini procesor Elbrus. Cilj ruske vlade je da svi serveri u Rusiji koriste procesor Elbrus koji je u potpunosti lokalno dizajniran. Sberbank je prošle godine kritizirala proceor Elbrus 8C tvrdeći da on ne zadovoljava njene uvjete.

  Anton Žbankov, direktor informatičkog odjela Sberbanka je izjavio da je Elbrus 8C u usporedbi s procesorom za servere Intela iz 2019 godine. Bez obzira na ovu kritiku državne službe i organizacije Rusije koriste Elbrus procesore za servere. Drugi procesor koji ruski državni organi koriste je isto u Rusiji dizajniran Bajkal ARM procesor.

  Na tržištu je ove procesore praktički nemoguće naći. Stanovnici njih ne koriste pošto su slabiji od zapadnih i kineskih konkurenata,a ujedno pate od malene proizvodnje.

  Jedan od glavnih problema za Rusiju predstavlja da nema kapacitete za proizvodnju procesora. Zbog toga je ona prisiljena proizvoditi Bajkal i Elbrus procesor na Tajvanu što narušava njen plan o samodostatnosti.

  Za kraj red nam je spomenuti Indiju koja je odlučila proizvoditi procesore za svoje potrebe. Prve vijesti o indijskom procesoru nam dolaze iz 2018 godine kada tamošnji dizajnerski tim najavljuje procesor Shakti. Oni su tada govorili o nužnosti da država ima vlastiti procesor kako bi se zaštitila od hakera, špijuniranja i sličnog.

  U rujnu 2020 godine Indija je svijetu prezentirala svoj Shakti E procesor brzine 100 Mhz. Da riječ je o brzini procesora koju su Intel i AMD dostigli prije 25 godina, ali svi znamo da je svaki početak težak.

  Sve u svemu Kina, Rusija i Indija svaka na svoj način pokušava prestati ovisiti o zapadu po pitanju tehnologije. Količina uloženog novca i osnove na kojima je ono započeto objašnjavaju trenutačne razlike u razvoju ovih država. U ne tako dalekoj budućnosti možemo očekivati potpuno hardversko odvajanje zapada i država koje cijene potpunu informatičku neovisnost.

5 5 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
1 Comment
najstarije
najnovije najviše glasova
Inline Feedbacks
View all comments
trackback

[…] U slučaju tehnoloških sankcija Rusija bi počela više koristila svoje procesore Elbrus i Bajkal. Tijekom teškog, jer to bi bilo teško prijelazno razdoblje ona bi mogla koristiti i kineske […]

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina